Marketing
Možda nekad
Naše je zajedništvo loša kopija trajanja,
Istrošili smo se u silini otisaka, pa
Ni na pijesku oni ne mogu biti postojani.
Mi smo magnet čiji su polovi istoimeni.
I po zakonima fizike uvijek u odbijanju.
Pogubili smo sve niti vezanosti među nama.
Ni slični, ni blizu, niti pretapanja među nama ima
Dodirujemo se, posredno, kao ljeto i zima
Ja jesen zamamnu i plodnu, srčano dočekujem,
A ti je, u istrošenosti i truleži, gadljivo odbacuješ.
Kada si srušio sve mostove iza sebe
Hirovitu sam rijeku iskušenja hrabro pregazila,
Tražeći tračak razumjevanja, topline i nade,
Ali ih na zaleđenim obalama nisam nalazila.
S lijepom slikom o tebi samo sam se zavaravala,
Lažnim sjajem svijetlile su tvoje obećavajuće oči,
Upijala sam sivilo kišom nadojenih oblaka
Utučena, ne razlikujući više dane od noći.
I opet te sanjala, čekala i slijepo ti vjerovala,
A ti si sav važan blistao, ušuškan u svojoj nadmoći.
Sa kolajne moga života rasule su se godine.
Na ramenima mi još sjede uzaludna isčekivanja.
Možda nekad. slučajno, u školjci svojih uspomena.
Prepoznaš biser iznjedren iz rana nasih rastajanja.
stihov i grafika by Dahlia - Miris dunje
Post je objavljen 30.09.2008. u 10:15 sati.