MART 1993.GODINE
18.mart
Ovaj 18.mart je,ipak,jedan od najsretnijih dana u mome zivotu.Moj sin Amir,poslije svih strahota kroz koje je prosao u Prijedoru i Banja Luci,uspio se danas izvuci iz Banja Luke.To se,doduse,dogodilo jucer,ali ja sam danas saznao i zato sam ovako smusen,uzbudjen i obradovan.Mislim da na ovome svijetu danas nitko nije sretniji od moje Fatme i mene.Ako sam dobro shvatio,Amir je u Banja Luci uplatio nekakvu otkupninu,stigao je do Zagreba,a zatim ce do mladjeg brata u Umag.Moj sin je,konacno,hvala Bogu,na kakvoj-takvoj slobodi.
Sada kada smo to saznali i Fatma i ja briznuli smo u dugotrajan i prigusen plac.Postao sam vrlo placljiv otkako je poceo ovaj rat.Placem zbog tudjih sudbina,zbog tragedija,zbog radosti.Danas imam pravo da od vlastite srece otplacem jednu turu za svoju dusu.Znam,bit ce mi lakse.I lakse mi je.
25.mart
Artiljerijski napad na Sarajevo trajao je sest dana neprekidno.Palo je na desetine hiljada granata.Ima mnogo povrijedjenih,a vjerovatno i poginulih.Posebno je bilo tesko u Azicima i na Stupu.Sa moga nebodera snimao sam granatiranje Stupa.Svi koji su me vidjeli sa kamerom na cetrnaestom spratu,smatrali su me ludim jer se granatiranje desavalo na udaljenosti ne vecoj od jednog kilometra.Oko hladnjace danima nije bilo minute a da nije pala granata.Tu uzasnu kanonadu trebalo je izdrzati.Cijeli Stup bio je obavijen dimom.Pravo je cudo kako su nasi hrabri momci sve ovo izdrzali i,uglavnom,prezivjeli.Cetnici ni ovom prilikom nisu usli u grad.Linije fronta ostale su nepromijenjene.
Danas je prvi dan ramazanskog Bajrama.Strahovalo se da ce cetnici,zbog Bajrama,napraviti dar-mar.Zacudo,jutros nisu intenzivno artiljerijski djelovali.Palo je samo nekoliko granata na uzi centar grada.Samo se cula ne narocito jaka pucnjava iz pjesadijskog naoruzanja.To su nasi borci,kako je javio Radio BiH,
proslavljali Bajram,iako to nije u skladu sa nasom tradicijom.
Danas ima i vode.Oko ponoci dosla je struja koje je bilo jutros do sedam sati.Nestvarno:pun bojler vode i sve su masine radile...
...Sinoc,uz pomoc radio-amatera,cuo sam se sa sestrom Bahrom u Prijedoru.Kaze mi da nam je otac veoma bolestan,Babo ima punih 79 godina.
Moj komsija Zulfo pao u depresiju jer nema cigareta i razmislja o samoubistvu.Dao sam mu kutiju cigareta bajramluka i vratio mu samopouzdanje.
Na pijaci Alipasino Polje Brajlovic prodaje cevape i sudzuk.Porcija 10 DM.Prosjecna placa je oko 3 DM.Mala krema za ruke kosta 190000 dinara,a prosjecna placa je oko 60000 dinara.Vekna kruha je 700 dinara."Oslobodjenje"od prije tri dana kosta 2000 dinara.Penzioner koji ima 60000 penziju-ima dobru penziju.
Danas je stigla humanitarna pomoc:pola litra ulja po glavi,kilogram brasna,malo makarona i malo dzusa u prahu.Najavljeno je da cemo dobiti i po 25 dkg soli,ali je nismo dobili...
Post je objavljen 25.09.2008. u 01:37 sati.