Klijenti... zašto, ali zašto kada ti plate uslugu/proizvod misle da im moraš biti na raspolaganju od 0-24 za svaku njihovu sitnicu, za Boga miloga zar ne znate izbrisati nekoliko slova? I još k tome plate samo djelomičan iznos.
Ma sve kužim 'klijent je u uvijek u pravu': smajl na lice, preko telefona biti što umiljatiji,... ne znam, valjda zato zivkaju za svaku sitnicu jer sam im "taaaaako ljubazna i susretljiva i uvijek se potrudim riješiti njihove probleme što prije".
Opis ukratko: ulogirana je i gleda svoje podatke, zove mene, moli da se ulogiram i da joj promijenim nekoliko stavki (iako je ulogirana i dok je to gledala mogla je sama promijeniti), ali ne, ja sam joj vrlo draga i simpatična i onda voli sa mnom pričati i zato će radije mene nazvati da ja to napravim za nju. Posao od ravno jedne minute.
25 minuta kasnije govorim: 'ne nije mi bio problem, hvala što ste kontaktirali. doviđenja.' i spuštam slušalicu. U tih 25 minuta iscrpila me energetski totalno, uho me peče od slušalice, ruka me boli od držanja slušalice, na mobitelu 7 propuštenih poziva, na drugom telefonu samo 4 propuštena, u inboxu 1 hitan mail. Nemam volje za daljnji nastavak rada jer me prekinula zbog gluposti, u glavi mi počinje tutnjati i jedva čekam 16 sati. I kao šećer na kraju direktor me pita zašto trošimo toliko vremena na nebitne pozive. Dobro, drugi put ću joj poklopiti - odgovaram ja. Problijedio je.
Volim svoj posao, volim pričati, pomoći, komunicirati s ljudima, i svega sam doživjela. Ali da je 'klijent uvijek u pravu', jok Pero!
Post je objavljen 22.09.2008. u 14:46 sati.