PRIJATELJ MI PRIPOVIJEDA kako ga je stanoviti nakladnik upitao za savjet.Dosjetio se covjek osnovati ediciju lektirnih naslova,no prije je ipak malo uzeo prelistati te knjige.Davno je bilo kad je on isao u skolu,a ni tada,ruku na srce,nije puno uzivao u lijepoj rijeci.Stovise,kad je dohvatio Krlezinog"Hrvatskog boga Marsa",moze biti da mu je to bilo prvi put u zivotu,jer ga je knjiga bas iznenadila.Procitao je na preskok nekoliko stranica i cisto se zacudio koliko je loseg hrvatskog u toj knjizi.Stovise,gotovo ga razgnjevilo da u skolama daju nesto tako nepismeno.
"Znas,primjetio sam kod Krleze puno nekih rijeci koje djeca danas ne razumiju",izjadao se naposljetku receni nakladnik mom prijatelju."Fiskal,soldat i sta ti ja znam,pa sam nesto mislio,ne znam kako se tebi cini ta ideja,da ja to malo popravim."
"Kako da popravis?!"zgranuo se moj prijatelj.
"Pa tako",kazao je poduzetnik nevino,"da umjesto fiskal stavim odvjetnik,umjesto soldat vojnik i tako..."
"Ti bi preveo Krlezu?!"
"Popravio",ispravio ga je izdavac.
"Nemoj to ni slucajno napraviti."
"Mislis?"
"Razapet ce te ako to ucinis",rekao mu je moj prijatelj razumno.
"Huh!",uzdahnuo je nakladnik."A ja sam mislio da je to super ideja.Hvala ti sto si me upozorio...Nego,znas..."
"Reci."
"Taj Krleza.Puno,brate,dadace.Bih li bar to mogao malo ispraviti?"
"Marjane",kazao je moj prijatelj polako da ga izdavac moze razumjeti,"stampaj knjige i nista ne diraj."
Sjetio sam se te anegdote prije neki dan prolazeci ispod reklame razapete preko ulice.Hrvatsko narodno kazaliste,pogledao sam ovlasno,poziva da na jubilarnom pedesetom Splitskom ljetu pogledamo predstavu"Pukovniku nema tko pisati".Prosao sam nekoliko metara,a onda zastao i pokusao se sjetiti odakle mi je poznat taj naslov?Kao da sam nesto slicno citao?Nije li ono Garcia Marquez napisao knjigu koja se tako nekako zvala?Vratio sam se pod reklamu,podigao pogled i vidio da je zbilja Marquez posrijedi,Gabriel,nema drugoga."Pukovniku nema tko pisati"?To je valjda nastavak"Pukovniku nema tko da pise",pomislio sam.
Ali,nije,doznao sam uskoro.Predstava na Splitskom ljetu stvarno je"Pukovniku nema tko da pise",samo sto je intendant Strljic,ili netko bistar kao on,zakljucio da to ne zvuci dovoljno hrvatski.Milan Strljic je nacionalno svjestan dramski umjetnik,a i redateljici Delmestre ne bi bilo drago da ljubitelji kazalista medju clanovima Hrvatske ciste stranke prava pomisle da je to nekakav srbocetnicki komad,te su malo popravili naslov.
"Pukovniku nema tko da pise",uzgred,jos je prije tridesetak godina preveo Milivoj Telecan i to je izvanredno napravio.Zavrsetak te male knjige,kada pukovnik kaze da ce jesti govna,ma koliko ga puta procitao,mene svaki put udari poput samara i za to je svakako dijelom zasluzan i taj sjajni hrvatski prevoditelj.
Djelo je,uostalom,dosad stampano u nekoliko desetaka tisuca primjeraka i u nasoj je kolektivnoj memoriji upisano pod naslovom"Pukovniku nema tko da pise".Taj prijevod naposljetku zacijelo su i koristili kada su u HNK Split adaptirali roman.No,sve je bilo uzaludno.Prepadnuti valjda da im netko od brojnih ljubitelja kazalista medju clanovima Hvidre ne bi zbog toga otkazao pretplatu,u splitskom su kazalistu odlucili da bude"Pukovniku nema tko pisati".Gabrielu Garciji svaka cast,ali malo previse dadace.
Bas prije nekoliko tjedana u biblioteci Vecernjeg,medju najboljim nasim romanima dvadesetog stoljeca,izasla je "Bolja polovica hrabrosti"od Ivana Slamniga.
Dopustite da vam procitam ni vise ni manje nego prvu recenicu te velike knjige:"Odlucio sam da se zaustavim i da se smirim".O dadakanjima kod Krleze vec je bilo govora.Mogli bismo zatim navesti i Tina Ujevica,koji pjeva"tamo da putujem,tamo da tugujem".Mogli bismo,da uzmemo ediciju"Pet stoljeca hrvatske knjizevnosti",naci jos cetristo milijuna do pola milijarde slicnih primjera da hrvatski pisci,prihvatimo li Strljiceve jezicne norme,nisu znali hrvatski.A Strljic i nije usamljen primjer.Ova zemlja je puna ljudi koji inace pasivno vladaju materinjim,ali spremno i autoritativno nastupaju u lingvistickim debatama po birtijama.
"Cuj",rece mi poznanik prijekorno,"pa neces mi valjda reci da je Tin Ujevic pisao dobrim hrvatskim?"
"A ti ces mozda meni reci",odgovorim mu protupitanjem,"da hrvatski znas bolje od Tina Ujevica?"
Podigao je obrve i zasutio,kao sto bi napokon trebali zasutjeti svi ti mudrijasi koji nas svakodnevno maltretiraju pitanjima poput:je li ispravno vau-vau ili je duhu hrvatskog jezika ipak prikladnije av-av?Pored takvih tipova,u ovoj zemlji naposljetku doista vise nece imati tko da pise.
(Ante Tomic-"GRADJANIN POKORNI")
Post je objavljen 21.09.2008. u 15:50 sati.