Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/dveriperunove

Marketing

1168 - Sivi oblak stao nad Arkonom...

Na isti nacin, kao i dva stoljeca ranije,u bezobzirnom krscanskom divljanju unisten je jedan od najvecih nasih svetilista starim bogovima, onaj u Arkoni, posvecen Svetovidu. Polabski Slaveni, odani svom bogu kojeg su smatrali i bogom plodnosti i obilja, ali i rata, jer jedno je s drugim neraskidivo povezano, posto su se nasi preci za svoju egzistenciju neprekidno morali boriti, prvenstveno protiv germanskih pretenzija, a potom i podmukle invazije Kristovog olosa i bandita, branili su taj posljednji bastion stare vjere do zadnjeg covjeka. Danski kralj Valdemar, koji je, obmanut judokrscanskim krivovjerjem, ali i pohlepom, jer Arkona bijase mjesto na kom su se cuvale mnoge dragocjenosti (ratni trofeji su svi bili posveceni Svetovidu) naposljetku je zauzeo utvrdu 1168. Dogadjaj je opisao Saks Gramatik, ne propustajuci priliku da, dakako, kao pravi sljedbenik Krista, pored autenticnih podataka, doda i hrpu izmisljotina.
"Kralj (danski) bijaše poslao Esberna i Svena, da ga (hram) razore. Morali su uzeti zeljezo, i čuvati se da kip pri padu ne prignjeci koga, jer bi tada neznabošci vjerovali da se njihov bog sveti... Idol pade... Hram bijaše ukrašen purpurnom materijom, koju je vlaga tako iskravila, da su od nje sve komadi otpadali. Po zidovima hrama bijaše i životinjskih rogova. Najedanput spaziše jednoga zlog duha, kako uteče iz hrama u obliku jedne crne životinje".

Image Hosting by Picoodle.com

"Narediše stanovnicima, da idol uvežu konopcima i da ga izvuku iz grada. Ali, uslijed kakvog vjerskog straha, oni zapovjediše najamnicima stranim i zarobljenicima, da obore boga, misleći, da je bolje, da ova prezrena lica izlože gnjevu njegovom. Vjerovali su da će Nj. Veličanstvo Bog, koga su tako dugo obožavali ljuto kazniti sve one, koji se usude na nj. dići ruke. Čuli su se najrazličniji žagori. Jedni žaljahu, što se njihov bog tako vređa, drugi ga ismijavahu. Najpošteniji, naravno, stiđahu se, što su se dali za tako dugi niz godina zavaravati tako grubim kultusom. Idol bi odvučen u polje, gdje ga je grdna gomila svijeta ljubopitno posmatrala. Kad bi u večer, kuhari ga razlupaše, isjekoše u komade, da njima lože vatru. Rujani su zatim morali predati i sve blago, koje bješe posvećeno Svetovidu..."
Oskvrnuvsi svetiliste bozje, osramotivsi narod koji ga je podigao i iz cije duhovnosti, mnogo starije i dublje od ovih bezboznih pljackasa, krscani ucinise isto sto i u Novgorodu, sa kipom Perunovim. Izbacise ga iz hrama, okaljase i raskidase. Ne, nije se narod smijao, laze krscanski fabrikant lazi, sljedbenik zapravo oca svih lazi, krscanskog boga koji nije nitko drugi do Sotona, Crnobog, neprijatelj covjeka. Muskarci su se borili i za njega krvarili, a djeca, zene i starci su plakali nad svojim duhovnim praroditeljem ciji je lik, obescascen, lezao u prasini. A bio je velicanstven, i sam Saks to potvrdjuje.
"U nj se ulazi samo kroz jedna vrata. Oko samoga hrama bijaše dvostruka ograda; spoljna je ograda bila pokrivena crvenim krovom, unutrašnja je sastavljena iz zastora, koje drže četiri konca, a sa spoljnom ogradom se dodirivaše samo krovom. U zgradi bijaše grdan idol, mnogo veći nego u prirodi; imađaše četiri vrata i četiri glave, dvije sprijeda i dvije s leđa; i sprijeda i pozadi jedna izgleda da gleda na desnu, a duga na lijevu stranu. Brada je obrijana, kosa ošišana, kao što nose Rujani; u desnoj ruci držaše jedan rog spravljen iz raznih metala; svake godine ga svecenik puni vinom (ili možda medovinom); i po stanju ovoga pića, on predskazivaše žetvu te godine. Lijeva ruka drži jedan luk spušten niz tijelo. Jedna mantija pokriva idolovo tijelo i spušta se do nogu. Idol bijaše sagrađen iz raznih drveta i tako vješto spojenih, da se sastavak mogaše primijetiti tek poslije najtežeg ispitivanja. Noge se opirahu o zemlju, ali se ne vidi, kako je za nju bio utvrđen."
Nakon sto je hram razoren i kip Svetovida unisten, a narod podjarmljen i nasilno pokrsten, s macem pod grlom i bakljom nad krovom, sagradise krscani hram svom kukavnom svecu Vitu, nekom jadniku koji je skoncao za vrijeme opravdanih cistki krscana za vrijeme cara Dioklecijana, jednog od careva koji je vizionarski predvidio smrtnu opasnost od sirenja te nove judejske sekte. Snaznog, ponosnog i odvaznog Vida, koji je oduvijek ostao u sjecanju svih Slavena, pokusale su judejske sluge preimenovati u Vita, krscanskog slabica i jadnika, ali nama je danas svima jasno da ta varka nije i ne moze uspjeti.






Post je objavljen 19.09.2008. u 18:11 sati.