Marketing
rose: čekanje ...
photo by flickr
(prethodni nastavak)
Rose je na ulazu svoga skrovišta zurila u gustu zavjesu pahulja koje su joj zaklanjale vidik.
Bijele su se leptirice spuštale s niskog hadskog svoda polako i uporno, prigušujući sve zvukove u i inače tihom Hadu. Tišina je sve teže pritiskala Rose pa se iskrala iz pećine i sjela na obalu Mnemozyne, nadajući se da će joj zvuk njezina protjecanja donijeti olakšanje. No, i Mnemosyna je utihnula, površina rijeke sjećanja bila je potpuno zamrznuta, njezine su vode tekle bezšumno pod tankom ledenom skramom.
Rose je podigla glavu i pustila da joj pahulje padaju po kosi, čelu, obrazima, trepavicama. Tištao ju je strah za Morpheusa, zamišljala ga je kako se probija kroz snježne smetove, kako luta kroz mećavu, tražeći put do Lethe.
Plakati nije mogla, a pahulje koje su joj se poput suza topile na trepavicama i usnama, donosile su joj ipak barem neko olakšanje. Najradije bi ostala tu na obali, no znala je da je Thanatos u blizini pa se nerado vratila u svoje skrovište.
Kada bih barem mogla zaspati, zaboraviti brige i strahove ...
... a onda se probuditi, u Morpheusovu zagrljaju ...
Bile su to samo puste želje, san joj nije dolazio, a brige i strahovi rojili su se poput pahulja koje nisu prestajale padati.
Padajte samo, padajte, ledene leptirice...
Padajte ... i skrijte Morpheusov trag ... prošaptala je Rose i čvršće ovila Morpheusov plašt oko svojih ramena, zamišljajući da su krila toga crnog plašta voljene ruke koje je grle.
...
Thanatosu nije promakao Morpheusov odlazak, znao je da su se Rose i Morpheus razdvojili. Likovao je: razdvojeni, oboje će mu biti lakši plijen.
Sada je, poput psa tragača, cunjao po Memosyninim obalama, tražeći Rosein trag. Na trenutak mu se učinilo da vidi sitnu Roseinu priliku kako stoji tik uz obalu, no igra ga je pahuljica na trenutak zaslijepila, a već u sljedećem trenutku obala je bila pusta.
Samo se Ti skrivaj, snježna ptičice ...
No, ne nadaj se da Te neću nanjušiti ...
Visoka je crna prilika nastavila uporno pretraživati obalu.
Povremeno bi se saginjala, njuškala snijeg i osluškivala.
He he he ... čujem kako Ti srdašce uplašeno kuca, moja Rose ...
... a ti će me otkucaji, prije ili kasnije, dovesti na Tvoj trag ...
(nastavak slijedi)
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Dodatak: subota ...
Post je objavljen 19.09.2008. u 23:59 sati.