Ma što da želim,sve je tako daleko...
Riječi ove pjesme mi već danima jure po glavi...nakon Toše samo sam htjela da sve drugo ostane isto,da se ništa drugo ne promijeni,bar ne nagore...a eto sad ode i Dino,čini mi se kao da glazba,ona prava koja te može iskreno nasmijat,rasplakat,rasplesat umire...nemam pametnih rijeci kojima bih opisala svoje stanje svijesti,mozda je to jesen,ali zadnjih dana hvata me grozna nostalgija za nekim prošlim godinama,kad je sve bilo dobro,na mjestu...kad još smrt nije zavladala glazbom,kad me svaka Tošina pjesma nije tjerala na plač...nisam neki pisac i ne uspijevam naći prave riječi da se izrazim,ali nadam se da sam imala bar malo smisla...do nekog drugog puta...
Post je objavljen 16.09.2008. u 20:38 sati.