Smirujući pogled na još jedan par očiju, makar bile snene i umorne začin je jutarnjih buđenja neprocjenjive i neporecive vrijednosti. Čini mi se da za takve trenutke vrijedi živjeti jer donose spokoj stvarajući idiličnu sliku lišenu mnoštva imperativa koji nas otuđuju i razdvajaju prečesto iz banalnih razloga.
Duboko cijenim podnesene napore preslušavanja hodajućeg govornog automata, koji je lukavo skrivao potenciomatar kojim bi ga se stišalo ili ugasilo. Nagomilani umor nagovijestio je raskorak između htijenja i ostvarenja. Učinjeno je tek pola puta, vrijedi li ta muka jednog nedosanjanoga sna? Suočen sa nuspojavom - jednom od brojnih nesanica zatekoh se u razmišljenju kakav je to doživlljaj buđenje iz nesanice? Novi oksimoron ili tek nezgrapno sklepane zalutale misli? Zarobljene riječima, postadoše trajne.
Post je objavljen 14.09.2008. u 04:03 sati.