Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lakostivo

Marketing

Nek se dogodi

Drugi puta, u onoj gužvi, samo me primi za ruku. Nek bude jednostavno bez riječi. Znam da želiš, znaš da želim, čemu komplicirati i po utvrđenim šablonama postupati.

Povedi me, povedi me van, a dalje ću ja voditi tebe. Sve do auta, pa niz Ilicu i dalje ... a sve bez riječi. Telefon ću isključiti, mobitele pogasiti, a vrata za nama tiho zaključati.

U vrijeme kad noć je na izmaku, a jutro se približava svitanju, naslonit ću ruke na tvoje grudi i nježno te poljubiti. A dalje, u tvoje ruke sve prepustiti.

Možeš me ljubiti, u krevet polako spustiti, a onda uz mene se tijesno priljubiti. Možeš spavati uz zvuke moga disanja, možeš sanjati uz otkucaje moga srca. Grijati se o mojoj koži i opijati mirisom parfema što kapnula sam sinoć baš tu, na vratu iza uha.

A možeš me i priviti, jednim potezom svući, a onda dugo istraživati. I već nas vidim ... gnječiš mi grudi, ližeš bradavice, dok drugom rukom maziš moje toplo međunožje. Vlažna sam, vruća, već predugo, još od sinoć, od trenutka kad sam saznala da ću te ponovo sresti.

Budi nježan! Barem ovaj prvi puta, ljubi me dugi i polako, ljubi me bez prestanka. Ljubi me dok ulaziš u mene, ljubi makar uzdisala. Ljubi me ... prestani na tren .... samo da bi svršio. Samo da bi mogla uživati u tvoje lijepom licu dok grči se od užitka.

Poljubi me opet, poljubi da umiriš me, ogrni zadnjim trenucima noći, a onda zajedno sa mnom, uplovi u san.

I kad oko podneva otvorimo oči, skuhat ću crni čaj za tebe i gorku kavu za mene i tek tada ti dopustiti da izgovoriš sve ono što trebala sam možda večer prije čuti.


Post je objavljen 13.09.2008. u 16:59 sati.