"Već odavno smo bez glave
pa se srcem tješimo,
a možda ni srce nije
nepogrešivo..."
Jutro je započelo uobičajenim ritualom koji sam počela primjenjivati zalaskom u „zrelije“ godine. Ustajem se i oblačim prvo što dohvaćam u ormaru, bitno da je udobno. Nakon inventure sadržaja frižidera sastavljam listu za „špeceraj“, sjedam u auto i u player ubacujem nešto živahno u nadi da će sivilo u meni nestati barem s posljednjim taktovima pjesme. Kaiseri i Ruby na repeatu i stajem na gas do obližnjeg shopping centra. Nakon što sam odložila u auto kupljene namirnice kupujem bijeli Malboro i dnevni tisak i sjedam na kavu...i poželim da se ne moram dići iz stolice cijeli dan. Subotnje novine gotovo nikad ne pročitam, one su samo dio rituala, ubrzano listam stranice i prelazim preko naslova...i zlo mi je. Mučnina koju osjećam u svako subotnje jutro. Trebala bih se veseliti činjenici da je vikend, ali subota dodatno pojačava osjećaj besmislenosti postojanja.
NP Jinxi
Post je objavljen 13.09.2008. u 12:42 sati.