nije znala što je to magično
nestvarno
snatrivo
zašuštalo lišćem te noći
razbarušilo usnule trave
razbudilo čula
i slatko zapeklo na razmeđi snova
što je to omirisalo jastuk
na cedrovinu iz začaranih vrtova mašte
nije znala čiji to šapat noću oslikava
nestvarne slike
u najljepšim tonovima ljubičaste
i plave
dok sniva
ni slutila nije čije joj misli
vezu snove kao podatni
svileni sag dalekog istoka
nije ga prepoznala
tek naslutila negdje
u rasplinjenju uzdaha
u zadnjem trzaju trepavica
prije buđenja
i osjećala
da oduvijek
uvijek
dovijeka
vežu ih magične noći snoviđenja
i surova svitanja
Post je objavljen 11.09.2008. u 23:28 sati.