Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/enfiprarh

Marketing

Moj film svejedno zivi...

Ne znam je li vam poznat onaj osjecaj... Ma zasigurno jest... Otvarate onaj isti stari foto-album iz skole (ili u danasnje vrijeme, onaj isti folder koji nosi naziv: "Neke stare slikice") i za oko vam zapne onaj isti decko, a na licu vam se pojavi onaj osmijeh od uha do uha i cijeli dan se osjecate nevjerojatno poletno...
Zanimljivo, meni se bas to dogadja u poslijednje vrijeme... Gledam stare fotografije, prisjecam se prekrasnih trenutaka... I onda u jednom trenu sjetim se i starog dnevnika... I na jednoj od stranica, punoj nalijepljenih sitnica, stihova dragih pjesama, prepunoj sjecanja, pronadjem njegovu poruku... I odjednom shvatim znacenje poruke... Do tada mi nikad nije palo na pamet, ali u tom jednom trenu, sve se nekako poklopilo... Zanimljivo je koliko je vremena trebalo da shvatim kako mi je zelio reci da mu je stalo do mene... A meni je to tek sada postalo jasno... I sad sigurno vjerujete kako vam zelim ispricati pricu iz onih filmova za mlade, gdje poruka bude uvod u najromanticniju pricu svih vremena... Nazalost, nista od toga... Jer stvarnost je puno drugacija od filmova i zapravo cesto im nimalo nije nalik... U stvarnosti prelijepi princ ozeni vjesticu i ne biste vjerovali, zive sretno do kraja zivota... Ali usprokos tome, moj film svejedno zivi i dalje...

... zivi u pjesmi koju smo cesto pjevali...
... zivi u smjehu jer smo se cesto smijali...
... zivi u pogledu...
... u onom smajlicu koji mi je nacrtao na ruci...
... zivi u sjecanju...


I male sitne kapljice kise spustaju se niz moje obraze, svaki puta kad se prisjetim...

Post je objavljen 09.09.2008. u 11:16 sati.