Eto Dino, nije dobro.
Jučer me dočekalo u crno obučeno izdanje Jutarnjeg, s dramatičnim naslovom koji spaja dvije vrlo isplative riječi :'DROGA' i 'SMRT'.
Došlo mi je zlo.
Ma što nisu mogli onako ljudski, staviti naslov 'Otišao je Dino', 'Posljednji pozdrav majstoru ..'- bilo što, samo jedan dan u godini ne misliti na tiražu?
Nego, naslov se bavi 'smrću', umjesto osobom.
Smuči mi se beskrajno. Novine prodaju smrt.
A onda je došla Hrga. Našla se pozvanom educirati medije i javnost u blic emisiji. Halo, Mirjana, jesi li svjesna koliko je to bilo suvišno, besmisleno, glupo?
Dovesti tri dobra sugovornika, koji imaju materijala za višesatnu emisiju, i nabacati im hrpu kviz-pitanja: Gospon Stoka..; A što mislite o toj strašnoj pojavi; A kako ste se počeli drogirati?; A jel istina da se drogom postiže ovo i gubi ono..; Doktore, vaša iskustva..; Ah, užasan krug ovisnosti.. Oprostite, ali nemamo više vremena..
Sugovornici jedva da su usta otvorili, načeli temu- a već je bilo gotovo.
Onda je voditeljica vrlo ozbiljno pogledala puk pred tv ekranima i savjetovala svima nek ostave na miru tugujuću obitelj i ne bave se nepotrebnim stvarima.
Molim...?
Pa dobro Mirjana, a čime si se ti onda bavila u tih nekoliko besmislenih minuta? Mislila sam da ne čujem dobro.
Kao da se netko, da prostite, popiški nasred ceste, a onda svima to strogo zabrani.
Mirjana je imala i dobrih emisija, čak i hrabrih. Ali ovo je bila crna parodija. Da; tema jest odlična i potrebna, i dotaknuta je bitna stvar: mediji koji kao slučajno reklamiraju drogu.
Ovakvu emisiju moglo se napraviti barem par dana kasnije, biti pošten i ne dirati u te teme sad, ovoga časa.
Naslovi su ionako već objavljeni, svi se raspisali o temi droge i Dine. Može li deset minuta nekome usaditi moral?
I zašto, pobogu? Dino neće biti zaboravljen za tri dana, a bome ni droga neće nestati.
Zar se ne može ovih dana govoriti malo više o samome Dini?
O glazbi, o njegovoj pojavi koja je protresla našu malu zemlju? Ima vremena za edukativne emisije, po mogućnosti s dužim trajanjem i većom minutažom za sugovornike.
Ali, nema pravog interesa za takve emisije. Sad je bio trenutak, i morao se iskoristiti. Nabrzaka, pa teško da je itko išta bitno zapamtio.
Prava edukacija o drogama morala bi trajati bar sat vremena na tjedan, pa se ugurati između raznih serija-plagijata, realitija, kič ekskluziva, tv avantura i druge hrane za periferne osjećaje.
Nema šanse.. ljudi ne gledaju TV da bi mislili, zar ne.
Znači, ipak smo naučili nešto. Nije da TV samo reklamira drogu, TV je i sama jedna vrsta droge. Možda i najgora, jer nudi zamjenu za stvaran život i zaglupljuje do besvijesti.
Da, da.. to je odavno poznato. Ali sad je došlo do krajnosti.
Mediji stvaraju zaplete i razvijaju napol izmišljene ili lažne priče, da bi dalje imali o čemu 'izvještavati'. Apsurd.
Nekad imam dojam da se televizijske kuće baš natječu u snižavanju kriterija. Pomislih sada na emisije poput Nad lipom.. neki dan to otvorim, i čudim se kako ljudi govore.
Jeste li primjetili nešto čudno?
Ono- govore sporo, teško, naglašavajući svaki slog.. kao da su malo retardirani. Ili misle da smo mi, gledatelji, malo retardirani, pa nam moraju takooo polakoooo govooooriti daaa bismooo shvatiliii..?
A kad napokon dovrše neku šaaaluuu, prođu minuta-dvije, a onda se smiju još par minuuutaaaa.
Kao- eto, to je bio vic, ajmo sad svi: SMIJEH. Ili bolje, polako: SMIIIIJEEEH.
Majko božja..
Neću ni spominjati plagijate, dolaze kao virusi. ER, Bračne vode, Ružna cvikerašica.. ma prestrašno.
A jel ja to gledam? Ne daj bože. Ali vrtim.. hipnotizirano.. daljinski, kad sam u bedu, u gluha doba repriza, pa me dohvati i ostalo. Onda se kao ranjena životinja odvučem u neki mi dragi film, video ili dvd.
Postoji toliko ružnih droga, svuda oko nas, tako je licemjerno prodavati sada, danas, priču o Dininoj drogi.
Jer ovisni smo o svačemu - o slatkišima, hrani, modi, TV-u, igricama, cigarama, cugi, seksu, sigurnosti, moći, tiraži, prodaji; o svojem autu, šefu, o novcu, novcu..
I skoro uvijek gubimo sebe. Dino nije.
Ma baš sam ljuta.
...
Nego, Dino, neće te oni pustiti lako.
Prezanimljiv si im, oko tebe se vrte teme koje prodaju vijesti i hrane novinare (ne sve, ne sve, naravno).
Ma, vjerujem da bi se ti smijao. Kaza bi im neka se jebu, nek pišu ako im se piše..
Ka hrpa lešinara.. ali samo je jedan Dino.
Vidiš šta su godine napravile od ljudi, toliki su se prodali.
A ti se nisi dao. Kad si imao u srcu, pjevao si. Kad nisi- šutio si.
To je najteže. Nisi se dao navući u 'ono što se prodaje'. Mnogi koji su bili hrabri na početku, furali se na iskreno i snažno, s vremenom su odlutali.
Meni ti rijetko koji više valja. Sve se dalo u komercijalu, u zamatanje ispraznih fraza u nove celofane.
Pjevaju o osjećajima a guše se u lovi, opisuju drame a prodali bi sebe za naslovnicu. Izmišljene storije, nepravi ljudi.
Ti Dino nisi morao izmišljati priče o sebi, nije bilo potrebno- sam si bio događaj. Mnogima prejak, preiskren, previše svoj.
Žao mi je što ti je bilo teško. Posljednjih godina činio si mi se kao lav u kavezu. Možda je to Zagreb, ne znam..
Nedavno sam čula novu stvar i skužila – Dino se vraća!
Je, je, bilo je opet malo đipanja, uime starih dana.
A sjećam se, prvi Dvornik kojeg sam zapamtila vozio je motor, bio hrabar, spašavao.. ha- vječni frajerski brk tvog oca u Kapelskim kresovima! Eh, davno djetinjstvo.
Onda si ti došao, pa Deanova Samo za nju, jednom posebnom prilikom prije 11 godina..
Nadam se da obitelj prima barem malo utjehe i dobrih vibracija od ove gomile nas, svih koji suosjećaju..
Živio si glasno, Dino. Ne možeš otići tiho ni da želiš, to ne bi bio ti.
S tobom smo.
Udri manijače.. Zatresi nebo.
Post je objavljen 09.09.2008. u 06:49 sati.