Bezvoljna subota iznjedrila uštogljenu nedjelju. Obogaćen spoznajom da skupljanje prašine kao metoda mjerenja isteka vremena nije pouzdana, latio se uklanjanja dvomjesečnih sedimenata po teško pristupačnim mjestima. Pomalo naljućen, na kraju, što se promjene nisu vidjele. Zaključio da je usisivač malo preglasan - zato je nečujan kad je izvan uporabe, i nosi olakšanje neposredno nakon gašenja.
Zašto skupljamo prašinu? Razumijem sakupljače sličica, salveta, filateliste, numizmatičare, bibliofile, čak i kolekcionare automobila i njihovih umanjenih replika. Prašina je sveprisutna, kao i glupost, tu je svuda oko nas. Glupost ne skupljamo, barem ne namjerno, ona se sama lijepi za nas.Kako se osloboditi gluposti? Skupljanjem pa odbacivanjem, ma koliko sizifovski zvučalo mislim da ne vodi ničemu. Očito je da se svih svojih gluposti ne bismo ni pod koju cijenu htjeli odreći, možda bi se nešto moglo eliminirati prilikom razvrstavanja. Ma koliko bolne bile bliske su nam i moglo bi se dogoditi da se nakon prelistavanja arhiva sačuvamo sve uspomene na gluposti.
S prašinom je drukčije. Razvodnimo li je imamo priliku napraviti blato. Namjeravamo li biti jako zločesti, protivniku ćemo baciti prašinu u oči.
Vid je očito, od svih osjetila najcjenjeniji. Kad nas zub vremena uvjeri da su nam ruke prekratke za čitanje novina, počinjemo razmišljati o sanaciji. Najgora su najjeftinija rješenja.
Zašto ovo niste preskočili? Lijepo sam vam savjetovao, sumnjali ste da ću između redaka sakriti nešto epohalno???
Post je objavljen 07.09.2008. u 19:26 sati.