Marketing
...Život kroz san...
Skrivam se u gomili lica..
Potpuno neprimjetno izmičem zalutalim pogledima…
Pitam se…
da li su i ta lica izgubljena?
Traže li i oni izgubljene snove?
Da li sanjaju neostvarive snove?
Da li i njih svako jutro bolno podsjeti na stvarnost?
Jesu li i oni ranjeni?
Gotovo slomljeni?
Kako li se oni nose sa svjom patnjom?
Da li uopće pate?
Pogledaj ..
smije se…
kako je lijepo to…
Pitam se…
glumi li?
I ona ima masku?
Navuče li je kako bi izbjegla pitanja?
Ohh…zašto li sam to prvo pomislila?
I dalje promatram …
kroz masku…
Znam i sama…
Željela bi da netko vidi…
Mene…
Ne štit… ne zid…
samo mene…
Što osjećam…
Koliko bi lakše bilo…
Možda…
Možda bi bolilo…
Već očekujem od ljudi da udare ondje gdje najviše boli…
A opet…
to dočekam sa smješkom na licu..
možda se stvori od tolike gorčine…
Možda ne boli toliko…
I čekam sreću..
Poznat glas:
'Martina bol ti donose neostarivi snovi..'
Moj glas:
ljudi oko mene…
stalo im je…
možda ni ne znaju što je ispod maske ..
ali stalo im je saznati… bar nekima..
Snovi?
Da nema tih snova… ne bi se imala zašto ustajati ujutro…
Možda jesu neostvarivi..
ali kao što je jedan pametan čovjek rekao:
samo ja znam koliko me stoji sanjati ih..
*nisam tužna.. samo boli..
*sreća se nalazi u svakom jutru..samim time što smo se probudili
*bez obzira na sve.. snovi se uvijek mogu ostvariti..
*čekam dan..kad ću moć reć odustajem od snova..
://ali postoji velika mogućnost da se slijedećeg jutra neću moć probuditi
*nikada ne odustajte od snova..ako ih vi smatrate vrijednima… sve dok cijena koju plaćate ne postane previsoka*
//ne stignem javljati za post//
//veeeliki pozdrav svim mojim blogerima.. //
//najveći ljudima koji su uz mene//
Post je objavljen 07.09.2008. u 00:39 sati.