Pregled posta

Eh, dragi moji živi ljudi i neživi(ako imaju internet tamo jel a nadam se da imaju jer inače ja neču umrijeti).Nego da i ja napišem malo nešto tako pošto dugo nisam. Uvijek ja imam materijala i tema ali prelijena sam u zadnje vrijeme tipkati. A godine su to već. Eh danas mi je bilo 20 i nekoliko godina i mjesec dana. Pa sretno mi dvadeset i nekoliko godina i mjesec dana. Trenutno nisam u nikakvoj sentimentalnoj ni osjećajnoj fazi pa neću filozofirati o svojim ljubavnim jadima a bilo ih je normalno. Sada sam u fazi da sam totalno cool i sama. Ko i inaće jel. Mislim kad vratim filmove unazat imala sam stvarno kriminalno smiješnih veza i ovako dečkiju da ni jedno ne mogu izdvojiti kao nešto normalno i vrijedno da mogu pisati ljubavne romane i tako to sve jel što bi htjela. Ne mogu pošteno ni patiti jer kad se jadam na kraju to sve ispadne toliko smiješno da izgubi moć i snagu ljubavne tragedije. U biti druge cure kada pričaju o svojim bivšim ljubavima svi slušaju i puni sažaljenja uzdišu nad pričama njihovim jel, dok recimo kad ja počnem pričati svi umiremo od smijeha. Dobro ajd nije sada baš da je sve tako ali večina ih je za upišat a takvi se i pamte.
Tako eto recimo imala sam jednog dečka koji sad i nije baš mi bio pravi dečko ali smo se viđali redovito nekih mjesec i pol dana. On je kao plesač ali ne profesionalni nego tako u gradu kad je čaga naveliko. Čim mu malo neki mig daš da plešeš on je na podiju. Naravno i cijelo njegovo društvo od kojih svaki ima pokrete nikad viđene. Tako je moj dragi jednom slomio ruku dok je pravio salto u zraku i to sigurno vrlo profesionalno. Jednom dok sam se šetala izletio je iz kafića gdje su plesale go go plesačice, gol do pasa na minus dvadeset i reko mi kako ih animira. Ni ne sumljam da je bio glavni. Hvala Bogu da sam tada se već opametila i prestala ga gledati kao mog savršenog budućeg supruga. Nakon toga sam dobivala njegove patničke poruke kako je kasno shvatio da voljeti nekoga nije mala stvar tj. reči nekome volim te ili što je on već mislio ali bitno je to da on sve voli. Nema šta, dečko pun ljubavi. Naravno imo je kao i neku životnu tragediju na koju se izvlači radi svog ponašanja ali što ćeš on je sam po sebi životna tragedija. Najbolje od svega je kad smo frendica i ja upoznale neke likove on bio malo kao ljubomoran pa im previše davao do znanja da je on samnom da bi dok su se opustili i upoznali on bio glavni te večeri i na kraju im predložio da zna gdje su dobre kurve pa će ih nabaviti još plus toga ima pun mobitel slika. Jupi, nikad mi neugodnije nije bilo. Iako i sa tim likovima sam kasnije imala komične situacije, nije sada u ragnu ovog mog plesača ali tu je negdje. Likovi su iz Varaždina pa me užasava pomisao da su ipak dečki iz bilo kojeg dijela bili, isti, nažalost. Eh sve nešto kao daleko. Te veze na daljinu mi nikada nisu išle. Iako sam žarko htjela ih imati. Moje savršene priče jednostavno ne postoje. Ni veze selo grad mi ne idu.
Recimo moj dečko bolničar iz Piškorevaca kojeg sam toliko smatrala savršenstvom svijeta totalno mi je pogoršo pogled na to selo u kojem sam bila samo jednom dok sam vozila u autoškoli i natjerala svog instruktora da se provozamo tamo. A lijepo su mi govorili da su bolničari pičkice koji švrljaju okolo. Iz početka mi se nije ni sviđo ali ajd kao pokušat ću sa njim pošto je kao dobar kad ono. Evo uskoro će biti godinu dana kako smo prekinuli to znači da još jedna godina i onda ćemo ponovno biti zajedno. Da, to je bio njegov prijedlog. Dvije godine da se izludujemo pa svatovi. A pošto sada ima curu i to već dosta dugo, koju je usput jednu subotu bezveze prevario samnom tko zna što sa njom planira. Vjerovatno nakon što se samnom rastane opet sa njom i tako. Garant je ljubitelj svatovskih poklona pa želi se što više vjenčavati.
A eto jadna cura njegova. Upoznali su se dok je ona bila bolesna a on ju je liječio u bolnici. Ja i on smo se upoznali jednu subotu, pijani oboje i u roku od pet minuta shvatili da je to to. A moš si mislit. Začara cure dok smo najranjivije. Bože dragi. Nikad neću zaboraviti kad sam istraživala jel možda musliman zbog prezimena jel ali na kraju se ispostavilo da ipak nije. Nakon te muke i muslimanstva krenula sam u istraživanje jel normano njegovo ponašanje prema meni i dok sam shvatila sve jel, bilo je kasno, već sam ispala glupača jer sam uopće bila sa njim. Čak smo i doček ove godine dočekali zajedno i onda nakon sedam mjeseci, kad je već u vezi sa tom curom je shvatio kako sam ja u biti super i da mi to mora reči na nježan način. Ali ima eto nešto dobro što je izrodilo iz naše veze, naučila sam ga ljubiti se. No nije to bio kraj Piškorevcima. Bože sveti ima njih još od tamo, u biti zar tamo ima i jedan normalan dečko ili samo ja upoznajem neke ekstreme? Da ne imenujem jel, jedan lik, obdareni lik, ima i sise što je meni poprilično seksi za razliku od mojih frendica koje se zgražaju nad njim ja sam bila totalno u sedmom nebu kad bi ga vidjela. Dob, nije važna, zanimanje, pitaj Boga, radi na crno kao ima puno love i ženske poput mene upoznaje svako malo. Jedan prijatelj mu izgleda kao Njemački propali top model dok ostali djeluju kao da po cijeli dan oru zemlju i onda svi puni samopouzdanja dolaze u grad sa stavom Ja sam cool i super a vi cure ste prejadne za mene. Morate imati minicu do one stvari, dugačku raspuštenu kosu, dekoltiranu majicu sa Koridora i cipele na petu, noge ko bobi štapići i po mogučnosti bacati se na cajke sa dignutim rukama sa cigarom a sve ostale za njih su preniski nivo.
Jebemu kad ja ne padam pod takve. Imam hlače, kosu do ramena, ravne cipele, noge ko Grizini štapiči i majicu iz Mađarske.
I onda nisam dovoljno dobra za malog poduzetnika na crno. Ali bitno da je on meni posvetio svega nekoliko vikenda a zauvijek ce ostati misterija tko je on uopće i koju zemlju obrađuje.
A eto moj bivši dečko najnoviji prošlu subutu je žarko želio da se pomirimo jer je shvatio da je on bio glup i da bi ja sada njega trebala shvatiti. Ono halo, mislim nije on jadan kriv što je još nezreli klinac ali što je glupi mesar, to si je sam kriv.
Ugl. bilo bi tu još jako puno priča o mojoj ljubavnoj komediji ali dosta ih je za sada. Kažem ja da mi Brigite Jones nije ni do koljena. Ovi tu između svih i prije ovih nekako su svi u rangu sa svima. Mogli bi stvorit lijepo društvo.
Ili neku grupu, poput Backstreet Boysa i neke sada već novije muške družbe, nisam više u toku koje.
No sad kad sam se donekle opametila i počela ne davati nove šanse idiotima da pređem sa teme malo.
Na poslu sve standardno, sramotim se, smijem ko idiot, izgledam kao da je tamo savršenstvo rada...
No, da se pohvalim i upozorim vozače. Ja sam položila. jupiiii... Napokon, nakon sto muka. Ta autoškola mi je bilo iskustvo stoljeća. Oš od svega. Sada kada je gotovo i kada napokon mogu sjesti u auto sama osjećam se kao da mi je palo sto briga. Instruktor mi je bio jedan mladi dečko koji je se tek uhodava i dosta je ovako ok. No, jel i tip je kao koji može imati svaku koju poželi. Tako eto šokova sa njim milijun. Hvala Bogu da više i to sam završila da se više ne moram sramotiti tamo u onom autu sa mojim izjavama i scenama koje samo lete iz mene. Najbolja scena svakako je bila sada na ispitu. Nas četiri- pet cura stojimo i dok sam ja sva ushihotana od sreće divljala što sam položila one sline i gledaju njega u autu dok ispitivač jednoj curi piše potvrdu da je prošla. Komentiraju kako je sladak i ima lijepe oči. Moja Lelica krajem se zgraža i govori nek se nakesi da vide kako tada izgleda a on se samo smješka iz auta a ove sline. Ja stavljam naočale da bolje vidim te njegove oči jer ih stvarno nisam primječivala tokom svih tih sati a nisam ni tada. Ili naš zadnji sat vožnje, Bože sveti nikada smotanija nisam bila. I eto svečano ga ostavljam novim generacijama.
Ja kao da sam sazrela u zadnje vrijeme ili je to zbog smeđe boje kose(da više nisam plavuša). Nekako me više ne brinu gluposti glupe. Ali možda je to i samo period kao mojim šeficama. Nekad nekako i nekad nekoga.
No pustimo sve ja sutra idem na rođendan kod jedne divne cure koja je ubila jednog dečka i on je sada mrtav iako je živ. Vjerovatno življi nego ikada i paradira gradom sa svojom družbom, sada već starom družbom jer su i njih zamijenile nove generacije.
Stari se, nema šta.
A ja moram ići spavati. Kratka je noć a ja nikako da se naspavam.
Moram češće pisati da ne bi više se dogodilo ovakvi kilometarski zapisi.

Šaljem jedan veseli pozdrav svima.

P.S. Kupujte i idite u trgovine i uživajte u tome kao ja.


Post je objavljen 04.09.2008. u 23:59 sati.