Pozdrav svim ljubiteljima flag footballa!
Evo, vratili smo se našem omiljenom sportu nakon godišnjih odmora prije desetak dana. Razlog ovako ranog okupljanja je bio flag turnir u Trstu 30.8.
Organizatori su Muli Trieste, a sami turnir se zove Flag football Alpe Adria Championship. Turnir već ima neku tradiciju, a nama je to bio drugi put da sudjelujemo (nakon prošlogodišnjeg debija na međunarodnoj sceni).
Pošto smo imali samo tjedan dana da se kako-tako vratimo u formu, nagurali smo 3 treninga u 7 dana. To nam je pomoglo da donekle posložimo napad, ali obrana je bila slaba točka i to smo morali igrati na iskustvo(veliki rizik).
Složili smo solidnu ekipu za turnir: Filip, Marko (najnoviji i najmlađi član Capitalsa), Kekez, Gašo, Dok, Radoslav, Hrvoje, Žac i ja (Goran). Dakle, od stalne postave su nam falili samo Toni, Miho i Bush.
Iz Zagreba smo krenuli u subotu prije podne, a u Trst stigli za nekih 3 sata. Jako je zanimljivo vidjeti koliko se malih stadiona nalazi u centru grada. Ovaj na kojem smo mi igrali ima umjetno travu (poprilično dobru), reflektore i tribine za 500-ak ljudi.
Turnir je bio ovako organiziran; 5 ekipa: Muli Trieste, Vicenza '69ers, Leoni Palmanova, Zagreb Thunder i Zagreb Capitals.
Thunderima smo posudili Hrvoja jer ih se nažalost skupilo samo 4.
Igralo se po sistemu svako protiv svakog, 2 boda za pobjedu i tko ima najviše bodova nakon 4 tekme-pobjednik.
Najteža tekma je bila odmah na početku protiv Leoni-ja (prvi faforiti). Obrana nam je štekala na duge lopte i izgubili smo 33:14. Imam osjećaj da bi u punom treningu sa cijelom ekipom bili s njima u egalu.
Zatim su došli domaćini (Muli) na red. Oni su jedna mlada ekipa sa nekoliko starijih igrača. Ti stariji tipovi su jako prljavo igrali, povlačili se za dresove, remenje, a jednom je između njih i Leonija skoro došlo do šore zbog čistog tacklea na igraču iz Palmanove. Da se vratim na našu tekmu.. igrali smo jako dobru zonsku obranu gdje je kekez izvrsno pokrivao sredinu terena, a mi ostali smo uglavnom presjecali njihove dublje napade. Napad je također bio solidan i na kraju je rezultat bio 14 : 0 (za nas naravno).
Odmah poslije je bila tekma sa 69'ersima. Imali su samo 6 igrača, ali su svi bili brzi i okretni i jedini manjak im je bio što su previše droppali passove. S njima smo se držali dobro unatoč tome što nam je obrana bila jako loša na precizne duboke lopte i u zadnjim akcijama smo se približili na 13:12 i ja sam odlučio da idemo na pretvaranje za 2 boda, umjesto na 1 (sve za pobjedu ) i nakon par odbijanaca u end-zoni, lopta je pala na pod i to je bilo to, ostalo je 13:12. Moram napomenuti da ja touchdown za 13:12 postigao Marko koji je, kao što sam već napomenuo, naš najmlađi član (14 godina mu je tek). Ulovio je jednu dugu loptu preko skoro cijelog terena i lagano utrčao u end zonu. Bravo Marko!
Zadnja tekma je bila protiv Thundera koji su već bili jako umorni i ozljeđeni (igrali su 3 sata samo sa 5 igrača, kao mi prošle godine) pa smo ih uz manje probleme dobili sa 14: 0.
Na kraju smo završili kao 3. (thunderi su bili 5.) i dobili mali pehar. Sve je to lijepo i krasno, ali ne mogu se oteti dojmu da smo na ovakvom turniru mogli biti pobjednici uz mjesec-dva treninga. Slijedeći turnir je u Beču za nekih mjesec i pol i nadam se da ćemo do onda posložiti obranu i napad i napredovati u odnosu na prošlu godinu kada smo bili 5.
Post je objavljen 04.09.2008. u 12:52 sati.