Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kecholand

Marketing

NONICE.....

Danas zadnji dan u Trogiru , odnosno u Slatini na Čiovu, dižem se ujutro u cik zore, razmišljajući o boravku ovdje.

Bilo nam je stvarno super, mladi ljudi, pristojni i jednostavno dragi, kod kojih smo odsjeli. ali pečat boravku ovdje dao je netko sasvim drugi ,kome je i posvečen ovaj post.


Gledam to naše more u cik zore i izlazak sunca, pekrasno!!




Gledam u luci drveni brod valjda replika , krasan , lijep šepuri se u luci , krasan, ali!!!!!!



gledam fala bogu sačuvane starine u gradu prekrasne, starine , pretvorene u biznis, i neka nemam ništa protiv ,ako je to cijena njihovog održavanja!



ali zapravo želim reči nešto sasvim drugo, onaj brod nema duše, onaj brod, nema kapetana, ili barbe. On sjedi na rivi ostario... čisti ribu, i prisječa se svojih plovidba, on je priča, on nije biznis,brodove sada vode drugi interesi,i ljudi "kapetani" bez duše , bez priča , jer oni i nemaju što za reći osim "Euro" ili Dolar,

Ovaj ribar više doprinosi turizmu nego velebni kafići, brodovi, naravno za one koji znaju slušati , gledati i uživiti se u te priće, koji dočekuju ribara koji po mraku kreče a, u zoru vrača se, zanimaju se kakav je ulov, pomažu mu čamac izvuči na suho.





Ovaj stari kapetan više zna i ispriča u pola sata na obali čisteći ribu, nego "kapetani" velebnih brodova za vrijeme plovidbe cijele godine




Ma koji hoteli sa 5. zvjezdica mogu zamjeniti, susrete sa tim ljudima, tim legendama , ma koji hoteli mogu zamjeniti, moju Nonicu, koja pri prvom susretu donosi, tek ubrane smokve, rano ujutro još je rosa na njima, ili koja tjekom boravka , sa pažnjom i od srca nosi smokve, skoro svaki dan, ne radi biznisa, nema plačanja, a, i nemože se to platiti, to nije hotelska usluga to je
ono što nam jedino još ostalo od turizma ali samo u našim Nonicama, i našim starim kapetanima, to nije ledeni osmjeh pogledi u naš đep i novčanik, to je ono što nam nedostaje i što nestaje u našem turizmu , srce, srdačnost, i ljudskost, toga nažalost polako nestaje , nestankom naših , Nonica i Kapetana-ribara,

Zato nam je naša Nonica uljepšala , i boravak kod ionako ugodnih ljudi učinila prekrasnim,



Odlazeći iz jednog hotela prošle godine , vračajući kljuć od sobe, naravno u hotelu 4 zvjezdice, gdje smo potrošili hrpu novaca, nisu se na recepciji udostojili reći doviđenja, možda budete mogli shvatiti što želim reči ovim postom,




ovo je "recepcija" kakvu samo može poželjeti naš turizam, ujutro prije našeg odlaska Nonica donosi punu vrečicu suhih smokava za doma, nudeći moju dragu da pomiriše kako mirišu, a mirišu po dobroti,

I zato dok ima NONICA, starih ribara, i kapetana, naše more ,naša mjesta na moru imaju dušu, zbog koje se isplati dolaziti, i vračati se,
Zato Nonice neka te bog poživi, i da nas doćekaš sljedeće godine,
neka njima 5 zvjezdica, tvojih 5 smokava vrijedi više nego njihovi lanci hotela
a, priča i susret sa starim kapetanom više nego sve jahte i skiperi na Jadranu.

Bagabundo...........

Post je objavljen 03.09.2008. u 22:19 sati.