Vec danima nisam uspjesno oka sklopila. Ne, nista me ne muci pa ni cinjenica da su mi prosli rokovi a ja nisam ucila. Ne, ne muci me to sto ne ucim vec trud koji ulazem u vjezbanje pa ga zaserem jelom. No, nespavam zbog sinusa,
Iako je na nebu tek pokoji oblak i cudan vjetric sto puse i mrsi mi kosu, znam svaku promjenu vremena koja se odrazava na moje raspolozenje. Moji bolni sinusi nose toliku bol da ni nakon table ibuprofena ne mogu normalno funkcionirat i spokojno odmorit od boli. Bol je tolika da se slucajno ne osamutim ibuprofenima - osamutilo bi me konstantno povracanja. Da, ta bol je posljedica nesmotrenosti i veze sa covjekom za kojeg sam vjerovala da ga volim. Ne znam koliko sam bila slijepa da se sad toliko kajem i toliku bol trpim. Slomiti nekome nos? Iz dana u dan za ovakva vremena se pitam kako je moguce da mi se to ikad dogodilo.
Nocas nisam izdrzala pogled u ogledalo, podocnjake, mucninu, osamucenost, usamljenost i cinjenicu da moram uciti za ispit a ne mogu. Nocas sam sjela na biciklu i u gluho doba noci zazvonila mu na vrata. Trebao mi je cvrsti zagrljaj i vjera da ce bol proci samim pogledom na velike zelene oci. Nije prosla..al zagrljaj je bio dovoljno jak da zaboravim na bol.
Ujutro sam mogla mirno zapedalirat ulicama grada sretna zbog njegovog postojanja. No, u trenu sam vidjela svoj let zbog nesmotrenosti zene za volanom. Tuzna, bijesna, u strahu mogla sam se iz petnih zila derati "Kokoshkoooooo" i mogli su se svi i okretat..al dovoljan je bio tren da se ta jutarnja sreca pretvori u nesrecu.
Dan sam provela idalje na pedalama, tragajuci ulicama grada za mojim velikim zelenim ocima i naposlijetku mi je ispunjena zelja za jos jednim zagrljajem. Sada? Djelujem tuzno jer gledam u skriptu a ne zelim ju gledat i ne zelim ujutro na usmeni al ono najvaznije : danas samo djelujem tuzno.. zapravo sam sretna, zapravo tek moram postat sretna..
Ujutro je novi dan, jedan osmijeh i sve ce u potpunosti izgledat drugacije..sigurna sam.
Post je objavljen 03.09.2008. u 21:43 sati.