Marketing
Nebo strpljive voli
Kažu ljudi da se sve događa s razlogom i
da se ni na što ne može utjecati. Nikako.
Ne slažem se. Možemo utjecati. Itekako.
Mogli smo utjecati na ritmove naših života.
Mogli smo utjecati na dane i dane provedene
u zatišjima, naizust šutjevši. Na bezrazložna
pogledavanja, grčeve lica, pljuvanje riječi
tako ravnih, neuglednih, naprosto besmislenih.
Mogli smo.
Mogli - a nismo.
Sami sebe prikazujemo boljima no što zapravo jesmo.
Krala sam dane ljeta.
Krala ih Marku, Ani i onima kojima sam željela. Zamatala
misli u neprobojne koprene; neprobojne, a opet dovoljno
tanke da do mojih misli uspiju doprijeti oni, moji najdraži.
Zahvalna sam im, u potpunosti, što umješe usrećiti ovu
djevojčicu, djevojčicu s druge strane razuma u ovom trenu.
I pjevam.
Dobro mi je došlo zadnjih tjedan dana bez njega. Nekako
sam ponovno očvrsnula. Prestala biti dobra, razumna,
senzibilna, smjerna. Goropadnica se vratila, opet, po tko
zna koji put. Očito je se jednostavno nikako ne mogu riješiti.
Izbacujem gorčinu van, iako velik dio zadržim unutra.
Možda je i bolje ovako, kada umijem biti takva, bez njega.
Ali nedostaje, svejedno - prokleto nedostaje.
Malo toga je potrebno za unutarnji mir. Malo, a tako puno.
Svakodnevno taj isti mir ostaje oskvrnjen, negdje u kutu,
sklupčan. Vječito se trude omotati mu omču i ugušiti, ali,
uvijek biva nepobijeđen. Uspijeva, ponovno se diže. Uvijek.
Sve se u svijetu slomilo, samo još tišina ostaje.
Pozdrav,
eMDe
Post je objavljen 04.09.2008. u 16:25 sati.