Ples je opijen pjesmom.
Muzika je uskomešala zrak.
Ruke nam lete u vis.
Ruke su na tren poput ptica slobodne.
Zeliš li me podučiti voljeti sebe!?
Ali ljubav je beskrajna.
Nema ona mjere.
Ti bi da se ljutim.
Ja se smijem.
Slušaj muziku života... pleši.
Pleši samnom.
Smij se. Diši. Sad. Sad....SAD
Moje će ruke zaokružiti svemirom i zagrliti nebesa...
... a ti mi nećes pomoći, mada je u tvojoj moći.
Ne, ti zeliš mojem posustalom srcu donijeti sjećanja...
a moje je jučer umrlo pri porodu.
Post je objavljen 01.09.2008. u 11:26 sati.