Marketing
BEGIZMI 88.
prijatelj K. u Splitu
ili
kako smo radili, radili, radili...
ili
ludilo nema granica, samo vlastita ograničenja
Bego sjedi na Peristilu gdje ga grije "ovo naše" sunce (a koje to onda sunce grije "njih"?) i topli Sevin osmjeh sa zidova Luxora.
Među turistima, sfingama, rimljanima...
Rimljanin I: "Ma odakle su samo došli ovi ludaši?"
Rimljanin II: "O tempora, o mores!"
Rimljanin III: "Tempora mutantur nos et mutamur in illis."
Rimljanin IV: "Sic transit gloria mundi."
Rimljanin I: "Šta s' reka, a?"
Rimljanin II: "To je latinski."
Rimljanin I: "Ja govorin njemački, engleski i talijanski. Šta će mi mrtav jezik?"
Rimlanin: II: "Da možeš komunicirati s ljudima kad umru."
Rimljanin III: "Vidi ove turiste. Polovici je duša u nosu. Ako koji rikne, kako ćeš ga pitat šta mu je?"
Rimljanin IV: "Vivere tota vita discendum est."
Zvoni mobitel.
Bego: "Domine, conserva nos in pace. A baš sam se pitao kad ćeš zazvonit! Halo... tko gnjavi?"
Javlja se prijatelj K.
K.: "Jesi li u Splitu?"
Bego: "Naravno. U centru svemira, na Peristilu."
K.: "Imaš li vremena?"
Bego: "Imam. Htio sam u Jupiterovom hramu uputiti neke molitve, ali sad naplaćuju ulaz, pa sam prešao na kršćanstvo."
K.: "Evo me na trajektu s Brača, stižem za 15 minuta. Vraćam se u Zagreb, a prekosutra moram u Ljubljanu."
Bego: "Imaš li vremena danas ostati u Splitu da završimo onu glazbu."
K.: "Možda. Sa mnom se nikad ne zna."
Bego vodi prijatelja K. u svoj studio. Da ali ne! On želi na mjesta gdje su ovakve konobarice.
Baš čudno, no dobro. Sto ljudi, dvjesto mudi.
K.: "Dobro, divno, krasno, ali idemo pit. A i piša mi se."
Bego: "A da uspostaviš unutrašnju cirkulaciju? Onda ne bi morao ni pit ni pišat."
K.: "Hm, zanimljivo i inovativno. Ipak, idemo pit i pišat. Ja sam ti malo konzervativan po tom pitanju."
Bego i prijatelj K. rade za šankom, no tada ulazi fini gospodin Balić.
Balić: "Šta je pičke? Pije se, a mene se ne zove."
Bego: "A dobar dan?"
Balić: "Sjahaj!"
Balić: "Prepio sam se sinoć. Nije mi dobro."
Bego: "Hoćeš da zovemo Hitnu?"
Konobarica Vendi: "Ne budi lud! Pokupiće mi cijelu birtiju."
Balić: "Bego, znaš li ti koji je najkraći put do ludnice?"
Bego: "Koji?"
Balić: "Skreneš."
Bego se uzvrtio: "Hoćemo li mi šta danas radit?"
Prijatelj K.: "Nemoj misliti da mi sad ne radimo. Ovo je kreativni dio posla. Sada nam naviru ideje."
Bego: "Meni navire samo pivo."
K.: "Zato što nisi opušten. Daj se opusti malo."
Balić: "Primjeni TBK, kako si mene naučio."
K.: "TBK?"
Balić: "Tehnika boljenja kurca. Otkad mi ju je Bego pokazao, preporodio sam se."
Bego: "I tako je učenik nadmašio učitelja. Idemo sad radit?"
K.: "Idemo. Djevojko, dodaj nam još piva, vidiš da radimo!"
Bego i prijatelj K. se zahuktavaju u poslu, dok Balić meditira primjenjujući TBK.
Balić: "Jučer sam pekao meso na gradele. I znaš šta mi se dogodilo?"
Bego: "Šta?"
Balić: "Zajebala me jedna baba, ja je pitam da mi posudi malo soli, a ona mi dala šećer."
Bego: "I?"
Balić: "I ništa. Karamelizirao sam bržole. Napravio sam karamele od prasca."
Bego: "Pa jesu li ti ljudi šta rekli?"
Balić: "Ma kurac! Ja im ništa ne govorim, a oni gamad sve pojeli. I još kažu: mmmm, šta je ovo slatko!"
Bego: "Gdje smo ono stali s poslom?"
K.: "Je, bravo, moramo radit. Mala, dodaj još piva!"
Balić podučava Sokola tehnici boljenja kurca. Gazda Damir misli da će marendati u miru, ali Balić je već uvježbao bilokaciju.
Balić: "Prijatno, Damire."
Damir: "Hoćeš malo?"
Balić: "Ne, hvala. Neću malo, hoću cijeli sendvič."
Balić je prije više mjeseci sređujući kuću pronašao Aristotelovu "Fiziku" i poklonio je Sokolu. Ovaj je pročitao knjigu i odmah postao intelektualac.
Sokol: "Po Aristotelu, ovaj svijet je..."
Balić: "Sokole, sjahaj! Mene je Bog poslao na ovaj svijet da dovedem stvari u red."
Bego: "Baliću, ne seri, nikoga Ja nisam poslao."
Sokol: "Pa vi ste Sotone! Ako vas ja ne spasim, završit ćete u paklu."
Bego: "Evo još jednog koji misli da sam ga Ja poslao."
Sokol: "Bego, čuvaj se. Ne griješi dušu. Ostavi se Sotone."
Balić: "Pa dobro, jesi li ti gluh ili glup? Čovjek ti cijelo vrijeme govori da je Bog, a ti njemu Sotona pa Sotona."
Sokol: "Ljudi, vi ne vidite stvari kako treba, okrenite se kršćanstvu. To je vaša vjera."
Bego: "Ok, hoćeš iskreno? Mene je Bog poslao..."
Sokol (drži ruke na ušima): "Bego, nemoj molim te."
Bego: "Šuti već jednom i slušaj! Dakle, mene je Bog poslao na ovaj svijet da dovedem sebe u red."
Prijatelj K.: "E, to je već nemoguća misija."
Balić: "Hehehe! Pogledaj kako Sokol gleda konobaricu. Ja mislim da bi on nju očerupao ko kokoš."
Bego: "Hahaha! Letilo bi perje ko da si zoljom čipao tvornicu kušina."
Sokol: "Šta vam je ljudi, pa mogla bi mi biti kćer. Zar mislite da bi ona sa mnom..."
Balić: "Mi ništa ne mislimo. Mi znamo da ona s tobom ne bi nikad, ali nas zanima šta ti misliš."
Bego: "Ajde priznaj, šta ti je u glavi?"
Sokol: "A jebi ga, mlada je i lipa, gušt ju je čoviku pogledat."
Bego: "Hahaha, jeba bi je Sokol, bi Gospe mi."
Balić: "Sokol je Sotona! A on nama da smo mi."
Balić i Bego viču na Sokola: "Apage! Apage!"
Sokol: "Bego, evo ti Aristotel, pročitaj ga, a onda ćemo razgovarati na istoj razini."
Bego: "Ne da mi se. Pročitao sam milijun knjiga i vidi... ništa mi nije pomoglo."
Sokol: "Jesi li čitao Aristotela?"
Bego: "Nisam."
Sokol: "E, onda kao da ništa nisi pročitao."
Balić: "A on je pročitao samo jednu knjigu i odmah postao pametan."
Sokol: "Ne moraš pročitati cijelu 'Fiziku'. Samo prvu, drugu i osmu knjigu. Ostalo je preteško za tebe. Ipak je to filozofija."
Bego: "Da, a ti si mudrost stekao vozeći autobus. Kao i Siddharta vozeći skelu. Ma daj, nemojte me jebavat, i ti i Hesse!"
Sokol: "Koji je taj? Je li naš, katolik, ili opet nešto od Sotone?"
Bego: "A je li ti Aristotel katolik?"
Prijatelj K.: "Sviđa mi se ovo mjesto, osjećam se ko doma."
Bego: "A po kakvim onda rupama ti u Zagrebu izlaziš? Idemo odmah radit, mala daj još dva piva!"
E, onda je krenulo... ručak, pa tonska proba na jazz festivalu u Kazalištu lutaka, pa pivo u "Galije" s Pecom Petejem, pa Begin koncert, onda opet "Galija", pa onda Pecin koncert, pa opet "Galija" dok ih nisu pomeli... sve radno i s puno piva. Za inspiraciju. Bego je davno prestao slikavati, a prijatelj K. samo škljoca sa svojim aparatom.
Bego: "Zašto sve slikavaš?"
K.: "To je jedini način da sutra rekonstruiram današnji dan."
K.: "Gdje ćemo sad? Ovdje su zatvorili."
Bego: "Luxor je otvoren. Tebi se još radi?"
K.: "Jesmo li završili glazbu?"
Bego: "Nismo."
K.: "E, onda moramo u Luxora."
U Luxoru Koča, Salko i Teo taman završavaju svirku. Konobar Boris daje otkaz, postao je celebrity otkad se pojavljuje na Beginom blogu.
Koča: "Šta radiš ovdje?"
Bego: "Radim glazbu s prijateljem K. Bar mislim."
Koča: "Nisi na jazz festivalu?"
Bego: "Završio sam prije vas."
K.: "Ma vidi ovih slika! Je li to ta Sevina nazovi izložba?"
Pojavljuje se Kemija: "Šta fali slikama, meni su baš super."
K.: "Da, ali ovo nije umjetnost. Ovo je propaganda."
Bego: "A ako je propaganda, zašto se to zove izložba?"
Kemija: "Meni su slike izvrsne i baš ujetničke. Prekrasno su izrađene."
K.: "Dobro, tehnika je dobra, ali izdvoji mi odavde samo jednu sliku za koju ćeš po sadržaju, kompoziciji, bilo čemu reći da je umjetnička. Ovo je samo tehnika: dobar aparat i Photo Shop."
Kemija: "Ali nije lako napraviti ovako tehnički savršene slike."
K.: "Nije? Sad ću ti napraviti jednu samo s aparatom i bez Photo Shopa."
Prijatelj K. slika Kemiju, pritisne nekoliko dugmadi na aparatu i od Kemije napravi čovjeka.
Kemija: "Ove slike su umjetničke po tome što su lijepe."
Jasenka: "Zaboga Kemija, lijepi su i vrtni patuljci i anđeli na groblju, pa ipak je to kič."
Bego: "I orošena ruža i crveni suton su lijepi. Ali ako ih samo glupo reproduciraš bez potrebe da u promatraču izazovu emociju, ma koliko god savršeno odražavali original, to je samo zanat a ne umjetnost."
Kemija: "Ove slike u meni izazivaju emociju."
Bego: "Težnju za drkanjem?"
Kemija: "Ne, izazivaju mi pravu emociju."
Bego: "U pravu si. I u meni izazivaju emociju. Gađenje."
Kemija: "Sad ću dovesti ženu koja je fotograf profesionalac, nek ti ona kaže."
Kemija dovede neku ženu.
Neka žena: "Slike su savršeno napravljene. Jako mi se sviđaju."
Kemija: "A šta sad kažeš, a?"
Bego: "Ništa nije sporno. I meni se sviđa kič."
Prijatelj K.: "Ajde, dosta priče, mi imamo radit."
Bego: "Ora et labora."
Prijatelj K.: "Labor omnia vincit."
Bego: "Tako je. Dajte nam još dva piva."
Žena zove na mobitel: "Pa dobro, gdje si ti."
Bego kroz kriglu gleda prijatelja K.: "Čini mi se s nekim rimljaninom."
Žena: "I šta više radiš tamo?"
Bego: "Ponašam se kao rimljanin."
Dok prijatelj K. od Kemije radi čovjeka, Bego s Oljom raspravlja o prolaznosti svega i svačega.
Olja: "Ljeto polako odlazi. Dobro je, već su dodijale one vrućine."
Bego: "Sranje, sad će zima, kaputi, šubare i ta sranja."
Olja: "Pa šta, malo za promjenu."
Bego: "Je, ali žene neće gole hodati po ulici, nego će biti zakopčane do grla. Neću im moći gledati noge, sise, guzice, vidjet će im se samo oči."
Olja: "Oči su ogledalo duše."
Bego: "A koga zanima duša? Samo vrag traži od čovjeka dušu, to ti je čisti sotonizam. Ja sam ti Božji čovjek, mene duša ne zanima."
U dva sata su Begu i prijatelja K. pomeli iz Luxora, u tri sata su ih pomeli iz Pulsa, u četiri ujutro su ih pomeli iz nekog kafića na Rivi...
Bego: "Ajmo doma, ne mogu više. Skršen sam."
Prijatelj K.: "Znaš šta? Meni se čini da ti puno radiš."
(nastavit će se)
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------
P.S. Kemijin konačni zaključak:
"Ove slike su umjetničke zato što ih je umjetnica namjerno napravila da ne budu umjetničke."
Post je objavljen 31.08.2008. u 12:43 sati.