Prestao sam se čuditi raznoraznim glupostima koje su ljudi u stanju napraviti. Međutim, sranja (da prostite na izrazu) koja ljujdi rade u prometu su zbilja nevjerojatna. Sjećate se nesreće u Velikoj Gorici u kojoj je bilo mrtvih, a sin gospodarstvenika pijan ko deva? Jeste li čuli za mrtve koji su skuterom udarili u zaštitne betonske ograde na Betonskoj cesti pred Sv. Nedeljom prije cca dva mjeseca? Sjećate li se mrtvih na autocesti Bregana – Zagreb dok je bila u gradnji? Znate li da je u mom selu prije 3 i pol godine poginuo dečko sa nepunih 18g na motoru? Ponekad se zaista pitam kako su neki ljudi prošli na vozačkom ispitu. Slažem se kako s vremenom ljudi postanu presigurni (to nam je valjda u krvi) i prestanu razmišljati o prometnim propisima koje su naučili u auto školi. Još kada se tu nadoveže i bahatost, arogancija, prepotencija, alkohol, onda zbilja nekima nema kraja. Što me uopće ponukalo pisati ovako nešto? Prije svega bilanca težih prometnih nesreća koje se dešavaju na tjednoj bazi. Onda i dva događaja koja sam doživio vozeći se u kino prije tri večeri i jedan od prošle nedjelje.
Slučaj 1.
Vozim se Vukovarskom prema Lisinskome (tko se vozi po ZG znat će ulice). Skrećem u Miramarsku. Dva semafora prije mi se naguzi žena sa crnim mercedesom i nervozno turira auto. Krenem ja, vozim skoro 80km/h (dopušteno je 60km/h) i nakon što smo prošli drugi semafor ona meni počne blicati. Desna traka je bila malo popunjena, ali srednja prazna. Na križanju sa Miramarskom se ja prestrojim za skretanje u lijevo, a ona meni počne svirati i mahati. Volio bi znati što je s tim htjela reći!? Ako sam joj bio prespor, imala je srednji trak, Ja se zbilja ne mislim voziti preko 80km/h kroz grad makar je to lijeva traka. Nitko mi u autu ne rađa niti ne treba doktora. To kaj ona ima mercedes i ne zna prometna pravila je njen problem, a umalo je postao i moj.
Slučaj 2.
Idem doma iz kina. Skrećem iz Ozaljske u Nehajsku. Oko ponoći se pale treptajuća žuta svjetla. Dolazim u križanje, palim lijevi žmigavac i vidim troje biciklista. Prva gospođa je već stigla na samu zebru, druga je metar do dva iza nje, a treća koji metar dalje od druge. Vidim da žele preć cestu i uđem u križanje i stanem. Stiže mi iza leđa auto (nisam ga vidio u retrovizoru kada sam ulazio u križanje) s lijevim žmigavcem (moj cijelo vrijeme žmiga) i obilazi me s lijeve strane. Naravno, jedva je stao. Druga biciklistica je umalo stradala. Treća se sprema prijeći cestu dok mu druga spominje majku i rodbinu. Lik krene i umalo je prgazi. Na to ona mahne nek prođe on, a on maše njoj nek ide ona. S vremenom su se dopomenuli tko će kada bez ikakvih posljedica. Srećom, još nije naišao tramvaj. To bi tek bio čušpajz. Meni još uvijek nije jasno jel on mene nije vidio ili mu se nekaj drugo motalo po glavi dok me obilazio u križanju. Kako bi cijeli događaj dobio na tragikomediji, čovjek se pri kraju Nehajske (koja nije dulja od 500m po mojoj procjeni) uparkirao na parkirno mjesto nasuprot zadnje zgrade. Čemu sav ovaj cirkus? Moglo je biti mrtvih...
Slučaj 3.
Vraćam se s mora u nedjelju. Vozim se kroz tunel u koji sam ušao u lijevoj traci. Bilo je recimo malo gužvasto. Ograničenje vrzine je 100km/h. Ja se vozim 110km/h jer je takav tok prometa. Najednom čujem buku iza sebe. Pogledam retrovizor i vidim motor kako se približava jako brzo. Pred izlaskom iz tunela on meni blica i blica. Naravno, kad smo izašli iz tunela ja ubrzam i prestrojim se u desnu traku, a on meni počne trubit i okretat se zamnom. Naravno, dobio je srednji prst iako u tome nisam na kraju imao nikakvu zadovoljštinu. Samo sam se spustio na njegovu razinu. Idiot ne shvaća da nije sam na cesti i da bez obzira što ima motor nije šerif.
Da se razumijemo. Nisam niti ja anđeo. Po Ljubljanskoj i Zagrebačkoj aveniji se ne vozim 60km/h nego koliko diktira promet. Kada je prazna cesta vozim se ja tako da smanjim potrošnju goriva, a to je u pravilu malo više od dozvoljenog. No u jednosmjernoj ulici se prestrojavam u lijevu stranu ako skrećem u lijevo. Dajem žmigavce kada mijenjam smjer ili se prestrojavam. Kada je nepregledno križanje, idem polakše i stanem, a ne srljam ko guska u maglu. Isto tako gledam znakove, a mnogi to ne rade. Kada se vozim pored škole obavezno usporim na brzinu koja piše na znaku. Bez obzira bili praznici ili ne. Mnogi vozači zapostavljaju znakove, osnovne propise. O kompliciranijima da ne govorim. Zato imamo mrtvih na cestama. Na žalost, zbog opće poznatih problema u društvu, desilo se naglo bogačenje nekih slojeva ljudi koji u glavi nemaju više od zrna graška. Takvi su najopasniji jer su strašno nekulturni u prometu i imaju novaca koji može kupiti sve ili gotovo sve. Ne brinu ih posljedice. Sjetimo se samo nedavnog slučaja u VG. Sada od krivca rade žrtvu. Prestrašno! Nije tome kriv naš „balkanizam“ (ionako nismo Balkanci) već smo si krivi SAMI. Stalno okrećemo glavu od takvih situacija i problema. Kao da će ih netko drugi riješiti. Od sada nosim fotić u autu i kad vidim da je netko parkiran na mjestu za invalide ili na zebri, kada vidim da netko radi gluposti, slikam i stavljam na net. Ako ti ljudi nemaju srama, neće im nimalo smetati, a mi ćemo imati zorni primjer kako se neke stvari NE RADE.
Post je objavljen 29.08.2008. u 15:49 sati.