Da, mogu i ja malo bezbrižno sjediti i gledati u daljinu, uživati u prizoru koji je preda mnom. Netko mi dobacuje. „ I taj pogled je uračunat u cijenu ljetovanja!“
U ruci mi kava...polako je ispijam, cigarete naravno nema... Moj pogled u daljinu; na more , na otok Krk. Jesmo li svjesni koliko nas smiruje samo jedan pogled; možda baš pogled na mirno more? A tek onaj osjećaj beskraja; ispod sebe i iznad sebe! Doživjela sam ga plivajući ujutro na moru, dok su plaže još puste, a more mirno, mirno...od čistoće našeg mora vidiš sve pod sobom; cijeli jedan svijet ispod tebe, a iznad tebe nebo i ponovo beskraj...negdje u daljini spjanje mora s nebom...a ti, ti si dio tog beskraja...
Ponovo otpijam kavu i pogled mi pada na cestu ispred mene; na cestu koja razdvaja mene i more. Prepuna je automobilima; gledam u registracije, skoro sve su strane...i opet pitanja...Kamo idu ti silni ljudi? Koliko li su već kilometara prešli i koliko ih još čeka? Što je to što ih privlači na naše more? Je li to ljepota i čistoča mora, okoliša, srdačnost ljudi? Koliko nas bježi od svakodnevnice i osoba koje nas dan za danom guše i bez obzira na cijenu i udaljenost, tražimo onaj osjećaj slobode i bezbržnosti bar na nekoliko dana, kad na trenutak zaboravljamo na sve i prepuštamo se suncu i moru koje gotovo uvijek daju osjećaj mira...
Post je objavljen 29.08.2008. u 08:44 sati.