Marketing
...:::U fazi vaših života, ja sam uvijek bila suvišna:::...
Dok suza suzu sustiže ja pišem ovaj post.
Tužna sam, zaista tužna.
Imam osjećaj da sam suvišna, i ti svi ljudi….
Svi imaju mišljenje o meni ko da sam ne znam šta…
Ne znam dali uopće postoji osoba koja me zaista poznaje. . .
Svi misle da sam možda umišljena, arogantna, uvijek happy ali…
Ne, ne poznajete me!
Iskreno sada sam dobila volje da kažem svima vama kakva sam zapravo.
Iako ne čita nitko tko me zna uživo. . .dobro možda par osoba. . . J
Ovaj post o meni je trebao biti objavljen 27.9 ali ništa od toga.
Pa da počnem:
Od samog rođenja roditelji su me učili da budem dobra osoba, iako većina to ne vidi.
Uvijek sam tu ako me itko zatreba, spremna sam pomoči iako meni nikad nitko ne
Pomogne, ali živim ja bez toga.
U životu su mi važne samo neke stvari: zdravlje, ljubav, obitelj, prijatelji – koji su
Uvijek pored mene kada nešto trebaju a u teškim situacija uvijek ostajem sama.
Većina misli da sam navikla i da mi je važno ono materijalno, ali ne.
Imam sve što poželim možda i više, ali to mi zaista nije važno. Za mene je najveće
Bogatstvo kada znam da imam nekog pored sebe tko će me zagrliti i reći da će biti
Sve u redu iako moro lagati. Eh to je bogatstvo.
Mnogi misle da sam uvijek sretna jer sam nasmijana, ali zapravo da vam otkrijem tajnu:
Sve glumim. Postoje samo neki trenutci kada se iskreno smijem jer sam sretna. Postoje samo
Neki sati kada u meni zrači neka energija puna života. Ti sati prekratko traju.
Ja sam osoba koja ne brine o sebi. Ja brinem o drugima. Nikad nisam stavila sebe na prvo mjesto, već druge.
Uvijek mi je važno da su ljudi oko mene sretni, jer tada znam da je sve ok.
Ono što me povrijedi držim duboko u sebi da nitko ne vidi. Uspješno to radim jel tako?
Svima govorim da sam dobro, najbolje je to starcima reć a zapravo…
Usrećuju me male stvari. Neki možda smiješne ali meni važne!
Usrećuje me : osmijeh osobe koju jako volim, njegov pogled.
Topla riječ prijatelja. Osmijeh mojih roditelja. Odlazak u školu. . .
Ne znam što bi više rekla…
Slobodno neka govore protiv mene, neka rade što hoće. Nikad neće znat kakva sam osoba zaista. Možda je tako i najbolje.
Žao mi je što ovo moram reći ali neću neko vrijeme pisati blog. Eto… volim vas sve. Posjećivat ću vas i dalje…
Post je objavljen 28.08.2008. u 22:44 sati.
