Marketing
Nesuđeno
Noć je.
Na ulici svijetli samo jedno svjetlo, ostala ne rade.
Tiho hoda ulicom...
Koraci odzvanjaju.
Uživa u tišini, noći.
Rijetko je kada tako sam.
Razmišlja o svom životu.
Sretan je.
Ispunjen.
Ima sve što je ikada želio.
Nije bogat ali to ni ne želi.
Ima dovoljno za život.
Ugodan i miran život.
Sa svojom Anom.
I njihovim djetetom.
Bilo ono dječak ili curica.
Voljeti će ga najviše na svijetu.
Dijete i svoju Anu.
Požurio se.
Želio je što brže stići doma.
Zavući se u topli krevet uz nju.
Zagrliti ju i poljubiti...
Krenuo je prečicom iako je tamo bila još veća tama.
Nije se obazirao na to.
Sve se više približavao njihovoj zgradi.
Primjetio je da je u njihovoj sobi upaljeno svjetlo.
Čekala ga je...
Začuo je korake iza sebe.
Vidio je sjenu.
Osjetio je kako mu jeza prolazi leđima.
Nije se htio okrenuti.
Nije mogao.
Počeo je trčati u panici.
Nije vikao.
Odjednom je pao.
Osjetio je bol u trbuhu.
Krvario je.
Ležao je nemoćan.
Vidio je siluetu na njihovom prozoru.
Ana
Nikada je više neće vidjeti, neće upoznati vlastito dijete.
Ana
Zaklopio je oči i prepustio se.
Tako blizu a tako daleko.
Ana
Čekala ga je...
Post je objavljen 28.08.2008. u 00:40 sati.