U postu gdje sam opisivala kako se radi «Pita od juka» spominjala sam sofru-niski okrugli stol koji se koristio za razvijanje tijesta. U još davnija vremena (prije mog vremena) sofra se koristila i za jedenje-svi bi posjedali okolo na pod ili na niske drvene stolice (skemlije ).
Za vrijeme moje nedavne posjete Bešpelju, išla sam okolo po selu i raspitivala se za sofru da ju mogu uslikati. Naći sofru i nije bilo tako jednostavno.
Našla sam na dva mjesta sofru - bačenu i zaboravljenu u štali. Jedino kod jedne starije bake koja živi sama sofra je i dan danas u upotrebi.
Dok sam razmišljala kakvom pričom da popratim ove slike sofri, nisam niti slutila da je taj, nekad vrlo koristan i svakodnevan, a danas gotovo zaboravljen predmet opjevan i u pjesmi
Naime dok sam u Bistrici u posjeti kod sestre bila u trgovini, slučajno sam ugledala novine sa nošnjom na naslovnoj stranici (i o nošnji ću jednom pisati, ali ovaj put nisam uspjela fotografirati ).
Bio je to Vjesnik franjevačkog samostana Sv. Luke. Naravno da sam ga kupila. Uz Vjesnik sam kao prilog dobila knjižicu-Izabrane pjesme Slavka Jelice. Kako stoji u predgovoru radi se o jajačkom "pjesniku, kroničaru, amateru".
O samom Jelici više u nekom budućem postu-sigurno ću u iduće postove uključiti mnoge pjesme iz ove male pjesmarice, jer govore o onome o čemu sam već pisala ili o onome o čemu sam planirala pisati.