Marketing
"...I'm forever by your side and you know if you should ever call my name I'll be right there...you'll never be alone..."
...to my angels...
Hej svima...
Evo, odmah da kažem da je post ovdje samo zbog Kozića...zahvalite njemu...(ili ne?)
Hmmm... raspoloženje je... hmmm... komatozno? Ne, preblaga riječ... Gore je od kome. Nešto između smrti i teške smrti. Da, tako nekako.
Pjevam si onu pjesmu "Prokleta nedelja", i pokušavam se odlučit' šta je bilo gore: jučer ili danas?
Jedino što znam je da nemam potrebu ponoviti niti jedan od ta dva dana. Iskreno se nadam da je ono bilo dno dna. I da niže ne može. Nadam se...
Jedino što me veseli u svemu tome je da ne boli samo mene, boli i druge...
Al bolje da ja to zadržim za sebe. Ne želim se opet svađat' s princezom.
Danas nekako osjećam prazninu.
Osjećam se bespomoćno.
Beskorisno.
Nekako sama sebi ne vrijedim ništa danas.
I sve bi dala da tako nije, ali je... čemu se zavarat?
Osjećam se koma, raspadam se... što od alkohola, što od svega što sam jučer prošla... Malo mi je sve to ipak bilo previše. I to je "čak" drugi put da sam pukla kad se radi o njoj. Mora da vama to zvuči puno, al zapravo se dobro i držim koliko to sve skupa traje. I osobu koju bi trenutno htjela mrzit više od ičega, samo iskreno žalim. Nisam čak ni ljuta na njega. Ne, ne mogu ga čak više ni kriviti. Ne mogu. Nije kriv.
I ono što trenutno mrzim je ljubav. Ljubav-taj neki lažni osjećaj... ne znam... ne znam što misliti o njemu. Zapravo, ni ne želim misliti o njemu. Fuck love, ne Tena?
When you want to cry your fears,
When you feel the world is against you
And what you got is only memories
Know that I´ll be there for you and that you can count on me
That your fears are also mine and that together we´ll get by
Imam osjećaj da ovaj post može imati dva značenje. Ali dobro... baš me briga! Nek misli ko šta hoće...
...vjerojatno se ne vidi dobro, al bitno je da nas tri znamo šta je na slici...
Morala bih požuriti s postom ako želim ostat' živa, al' nekak mi se ne da... polako... ispričavam se odmah Teni i Koziću koji su na čekanju...
Sutra bi trebala ići teti Miri na kavu. Moram ići ženi čestitat što je rodila ono čudo i što ju nije dala na posvajanje nakon 2 dana s njom (ajme, kak ću batine pokupit xD). Bit' će to nadasve zanimljivo iskustvo. Posebno kad upoznam Anju the junior aka Derište. Jedva čekam!
I jedva čekam da se vrati naš Salamander! Petra, fališ mi! Al sad će ona brzo...To me jedino veseli.
I škola će uskoro. Eh, to me nimalo ne veseli. Pogotovo zato što nekog nema, i zato što ću ovo drugo dvoje što me ubijaju morat vidjet svaki dan...Nije da me to ne veseli, ali bojim se da će biti bolno...
And those stupid fights are nothing but far past
So come on my friend, let´s do what has to be done
Take my hand, let´s jump, let´s run, let´s fly
And never ever come back down...
Eh, ako ste vi išta skužili u ovom postu. Ovo će, očito, jedino Tena razumjet' (možda) 
...
Ništa, idem ja polako... Šaljem kiss svima, vidimo se uskoro...Uživajte mi!
...cmox by fallen me... kiky4ever...
Post je objavljen 24.08.2008. u 22:38 sati.