Iznenada sam otišla, ne ostavivši poruku na blogu da me neće biti; no vjerojatno nisam puno nedostajala , jer bez jednog otkucaja na blogu se može. . .
Vrativši se kući ispunjena lijepim događajima, susretima, zanimljivim dijelovima lijepe naše, ne znam odakle bih krenula, tj, ne znam hoću li vam sve doživljene ugođaje moći dočarati pisanom riječi . . .Krenut ću od kraja; od susreta s „našom suncokreticom“. Moj prvi susret s nekim sa bloga. Poznavati nekoga samo preko bloga i upoznati ga uživo nije baš isto. Mislim da svi mi o određenoj osobi ovdje na blogu imamo neku sliku; vanjski izgled koji smo stvorili na temelju pisanja i možda kojeg uhvaćenog detalja. Neka me nitko ne pita zašto, no suncokretić je u mojim mislima izgledala ovako: niska, bucmasta , djetinjasta ženica, mlađa od mene s crvenkasto-smeđom kosom; s jedne strane kraća, a s druge duža kosa. No kada sam čula njen glas preko mobitela u meni je proradio signal upozorenja ; glas je odavao ozbiljnu osobu, a ne onu djetinju ženicu koju sam doživljavala preko bloga. No kada smo se srele sve je teklo jednostavno, normalno. . .Obje smo očekivale bucmaste osobe, pitam se zašto???
Možda nekog zanima kako smo se prepoznale?! Ona je bila u obliku suncokreta; glava sa žuto-narančastim laticama, a tijelo zeleno kao i ruke u obliku listova, a ja jednostavno veliko ,napumpano srce koje se na trenutak skuplja i raširuje. . .
Post je objavljen 24.08.2008. u 13:46 sati.