Marketing
Napokon doma...// Uzmi me kad hoces ti, barem mene mozes uvijek imati...
Da, napokon san doma... Nakon 2 jebeno duga tjedna na Pagu... Bilo je... sve samo ne dobro... Dosla san tamo puna entuzijazma... Ka ono odmorit cu se od svih i svega, je li... Razmislit o svemu... Zacrtat sebi neke ciljeve u glavi... bla bla bla... No međutim... Sta san vise razmisljala to san postajala... deprimiranija... A razmisljala san stalno, jer nisan imala pametnijeg posla... i dosla do par zakljucaka... koji su me ubili u pojam totalno... i jos vise deprimirali... i uglavnon, da skratin pricu, puno san se deprimirala... i jos uvik san u kurcu... makar malo bolje jer san doma... al neke stvari ostaju bila ja ode ili na Pagu... i samo jedna osoba moze utjecat na to sve... ali ono... not gonna happen...
Tila bi ovaj post posvetit trima osobama koje su u ova dva tjedna bile uz mene i podnosile me dok san se iznosila, i koje su uz mene uvik. Cjenin ih i volin najvise na svitu.
Leona:
Ludo moja retardirana... Upravo sad dok ja ovo pisen ti lezis jadna bolesna sa fibron 40 pa se nadan da ce te ovo bar malo oraspolozit (btw nazvat cu te kad ovo napisen). Samo zelin da znas da te volin najvise na svitu i da si mi puno, puno falila ova 2 tjedna... Da si za to vrime bila kraj mene, vjerojatno bi se bolje osjecala... Oraspolozila bi me kako samo ti znas, sa onin svojin retardiranin mumljanjen... hahahah... Cjenin to mumljanje... Cjenin to sta si uvik uz mene kad mi zatribas i sta si mi rame za plakanje, sta me trpis kad san u kurcu i kad san zivcana i u pmsu... niko me ne razumi ka ti... i nikad nece... ipak si ti moja druga polovica, moj kaziprst, moja ljubaw najwecha... Volin te puno, i jedva te cekan vidit i izljubit i pokupit sve bakcile od tebe xD...
Budi moja voda,
ja sam sada vatra
izgorijet cu
Prolij se po meni
budi sve sta zelim
i zivjet cu
Valerija:
Rode moj... Zajedno smo prosle kroz sve sta nam je Pag ponudio... i izasle zive iz toga... Trpile smo babe... Rođake... Svu užu rodbinu... njihovu zatucanost i konzervativnost... moj zamorac se popisa... (khmmm... o.O)... zajedno smo se deprimirale ova 2 tjedna, iz priblizno istih razloga... ali, bilo je tu i lijepih trenutaka...I dan danas se sjecam, kao da je bija cetvrtak kad smo bile na kolanjskom blatu... xD... ili na Zrcu... da, da... ahhh... to su bili dani xD...
Voljam te puno, i ti si moja najjjjdraza rodica i najbolja prijateljica... ali ti to vec sve znas, je li... i nadan se da cemo jedan dan otkrit smisao kondoma sa okuson...
Toliko dugo sam joj dosađivao
da mi je dala mali poljubac da me otjera
Ne ide to tako lako
to je bol što odmara
Nek ponese me daleko, nabujala rijeka
Snežana, Nera ili Nina, moja teta:
jebote bre, evo spomenula i tebe. Jos mi nisi javila kako je biti grozdica u boci sampanjca. Tvoje gljive su kod mene, jedem ih svaki dan. I jebem ti sunasce na prozorcicu, moram da ti posaljem pesme od onog Njemca sto mi slao cd. Pesme bas lepe jebote. Pogotovo Dreamy Summer. Ako ti ikada kada vise zatreba treapija nazovi me slobodno jebote. Uvek sam tebi dostupna. I nije mi dosadno slusat. Nikad. Samo zelim da znas da sam tu ako ti zatrebam bre, kao sto si i ti bila za mene dosad. Volim te jebote. I jos nesto. Ako ga volis ne pustaj ga, jer ces da pozalis. I nemoj da se bojis.
Send me photographs and souvenirs
Just remember
When a dream appears
You belong to me
I sad bi tila dio posta posvetit jednoj osobi koja je nedavno usla u moj zivot i ostavila traga kao niko dosad...
Ti:
Ne govori nista
Samo sjedni kraj mene
Ne daj mi da placem zbog tebe
Samo budi blizu i ne govori nista
Krive su proklete godine
U pogresno vrijeme, u pogresan sat
Usne su nam se srele
Ne govori nista
Ne pitaj sto je
Da znas da sve je lakse kad si tu
Samo sjedni kraj mene
Dotakni me posljednji put
Jos samo jedanput
Pa opet, i opet...
Bilo je krivo vrijeme za nas
Proklete godine...
Sad bi ka na kraju tribala rec nesto kratko i pametno, neku dubokoumnu i osjecajnu recenicu radi koje ce se svi zamislit, ali meni ne pada nista takvoga napamet pa cu jednostavno rec ono sta osjecan:
...volin te...
Khm... jedan od onih depresivnih postova xD... ubuduce cu se trudit da mi blog bude manje ka dnevnik... al ovo san jednostavno morala napisat... zbog onog djela posvecenog njima trima... a i ovog zadnjeg...
a sad iden ca... pozdravljan svih...
ljubi vas vasa depresivna TheDuck
These summer nights I was dyin
to get you on the phone or to be with you alone
Couldn't help myself but cryin, when these August days had gone,
you left me cold and on my own
Now that you're gone, it's hard to hold on
Post je objavljen 23.08.2008. u 23:56 sati.