Marketing
Odlazim tamo gdje se horizonti plave . . Na prijestolje snova .
Zasto vecina osoba moje dobi smatra da je , u skladu sa nasim godinama da se ponasamo nepristojno te da nemamo postovanja prema starijima ? Ne dijelim njihovo misljenje . Slazem se da je ovo , vjerovatno najljepse razdoblje naseg zivota te da bi trebali nastojati da svaki dan ucinimo lijepim i uzbudljivim ali pod tim ne podrazumijevam da ne bi trebali postovati osobe starije od nas . Primijetila sam da se mnogi ponasaju onako kako ne bi trebali i onako kako se , inace ne ponasaju da bi impresionirali odredjene osobe .
What a wicked game to play
To make me feel this way
What a wicked thing to do
To let me dream of you
What a wicked thing to say
You never felt this way
What a wicked thing you do
To make me dream of you
Vjerovatno ste i Vi sami primijetili da vec relativno dugo nisam pisala o ljubavi . Ni ja ne znam kad i zasto je nestala moja potreba da neprestano pisem o ljubavi . Gdje i kada je nestala moja romanticna strana ?
Odgovor na to ne znam . No,znam da je On i dalje melodija mojih najljepsih snova .Znam da svaki put , kada pomislim na Njega , osjetim toplinu oko srca .
O,da . Jos uvijek volim te .
Nasa prica , ocigledno nema zavrsetka .
Trust is a word all lovers know
The glorious art of staining souls, my darling
We are not the ones to blame
The more we have the more we want
And the more it hurts our hearts, my baby
It always ends up in tears
Za kraj Vam ostavljam sastav napisan na moru. Rijeci pisane iz srca upucene meni , najvaznijoj osobi na svijetu . Mom bratu .
Nothing compares to you
Plaza . Valovi . Moje tijelo okrenuto prema Suncu . Kada sam okrenula i opazila jednog djecaka i curicu kako bezbrizno , nasmijesenih lica , trckaraju plazom , nisam mogla da se ne nasmijesim . Obozavam djecu , njihovu razigranost i vedrinu koju unose u zivote drugih . Katkad pomislim da su djeca jedina neiskvarena ljudska bica jer , polako ulazeci u svijet odraslih , sve vise se susrecem sa lazima i spletkarenjem . Promatrajuci njih dvoje , podsjetili su me na mene i mog starijeg brata . Nisam mogla da se ne podsjetim na period kada smo i mi onako veselo i bezbrizno trckarali plazom , igrajuci se i uzivajuci u ljetu . No , ove godine sve se promijenilo . Dogodilo se – odrastanje . On je ove godine odlucio da ne zeli ici s nama na more , a to je , jednim dijelom i razumljivo jer ima 18 godina i logicno je da su osobama te dobi , odlasci sa roditeljima na more , dosadni . Iako mi je na moru predivno , ne mogu da ne pomislim o njemu i o tome koliko bi mi bilo ljepse ali i uzbudljivije da je on tu . Ne uspjevam se pomiriti s cinjenicom da cu ga , od iduce godine , rijetko vidjati jer ce studirati u drugom gradu . Primijetila sam da je , u posljednje vrijeme mnogo njezniji i ljubazniji prema meni iako ne znam zbog cega . Mozda je to zbog toga jer i on zeli da ovu godinu iskoristimo najbolje sto mozemo jer je svjestan cinjenice da iduce godine odlazi i da prestajemo biti djeca . Nasi razgovori nece biti onakvi kakvi su bili nekad niti cemo mi biti onakvi kakvi smo bili prije godinu dana .
Sjecas se kada si , pred roditeljima , preuzimao odgovornost na sebe kada bih ja ucinila nesto sto nisam trebala ?
Sjecas se onih carobnih ljeta kada smo odlazili na more i kada si me ucio plivati ?
Sjecas se kada si me bacao u more ,a zatim se zadovoljno smjeskao ?
Sjecas se kada smo jedno drugom posvecivali posebnu paznju koju sada posvecujemo nekom drugom ?
Znam da se ja sjecam . Takodjer znam da te obozavam , da ti se divim , da te volim i da mi nedostajes jer ne mogu bez tebe .
Sve uspomene iz djetinjstva zauvijek ce biti vezane za tebe .
Pocela sam plakati . Vrijeme je da krenem .
Dragi citaoci , zelim Vam ugodan ostatak dana . Sve Vas voli Vasa Lana .
Post je objavljen 23.08.2008. u 13:23 sati.