die Sprache der Rose, photo by flickr
(prethodni nastavak)
Lice usnule kamene djevojke, nalik na Roseino, bilo je blijedo i mirno, kao mrtvo. Morpheus se nagnuo, taknuo joj prstima usne, a zatim joj u uho šapnuo pitanje:
Rose, ljubiš li Morpheusa?
Morpheus se bojao odgovora, no još ga je više bilo strah da odgovor neće dobiti. A najveći strahovi često se ostvare, i ljudima ... i bogovima.
Blijedo lice kamene djevojke ostalo je nepomično, usne zatvorene. Morpheus je stajao i osluškivao.
Ruže su mirisale, bijele su latice padale poput pahulja, tišina je trajala ... i trajala.
Tada je na Rosein obraz pala prva kap kiše, nalik na suzu. Nebo iznad labirinta zatamnilo se, prekrilo crnim oblacima iz kojih su počele sijevati nečujne munje. Nebo i zemlja se sastaviše, oblaci se spustiše. Oluja je tresla grane ruža i kovitlala otrgnute ružine latice.
Morpheus je znao da mora izići iz Roseina sna, prije no što se Rose probudi. Dotaknuo je obraz usnule djevojke, a zatim se okrenuo tražeći izlaz. No, središte labirinta zatvorilo je sve izlaze.
Morpheus bijaše zatočen u Roseinu snu.
(nastavak slijedi)
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
stone roses, all photos by flickr