Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/milostipuna

Marketing




Sv. Benedikt jedan od najznačajnijih svetaca Providnosti

Gotski je rat prouzrokovao da je posvuda zavladala nestašica i glad. Posebno je jedne godine trpjela Kanija. Benedikt je uvijek bio spreman pomagati bijednima. Kad se jednog dana u samostanu našlo samo toliko brašna da ga je bilo dosta valjda za pet hljebova, monasi su bili snuždeni. No otac ih je znao blago opomenuti i utješiti: "Zašto se smućujete?
Ako danas manjka kruha, sutra ćemo ga imati u izobilju". Sljedećeg se jutra pred vratima samostana našlo dvjesta mjera brašna u vrećama. Nikada se nije doznalo tko ih je donio. Bila je to Božja Providnost i monasi su joj s priznanjem zahvaljivali.
Providnost se pokazala i u jednom drugom slučaju. Darežljivost, kojom je Benedikt onih oskudnih godina pomagao potrebne, bila je u samostanu smanjila i svu zalihu ulja. U smočnici se nalazio još samo ostatak. Kad eto ti nekog Agapita, podđakona, i moli malo ulja. Božji se čovjek nije ustručavao odrediti da mu dadu ono što imaju. No celerar (opskrbinik) nije izvršio njegovu naredbu želeći barem ono malo sačuvati za zajednicu. Kada je to doznao Benedikt, sa svetim gnjevom naredi da se ta staklena posuda s uljem neposluha baci kroz prozor. Posuda je pala na strmo kamenje, ali se nije razbila iako je bila od stakla. Nije iz nje istekla ni jedna kaplja i tako su mogli zadovoljiti Agapita. Nakon što je svetac ukorio celerara zbog njegove neposlušnosti i škrtosti sve je pozvao da mu se pridruže u molitvi. Što se dogodi? Tu blizu je stajala velika posuda, prazna i pokrivena. Najedanput je ugledaju tako punu ulja da je ulje podiglo poklopac i stalo teći na zemlju.
Tada je otac prestao moliti, a i ulje prestalo teći. Bog ne uskraćuje pomoć onome tko svoje ufanje stavi u njega. Toliko manje onome tko svoje ufanje stavi u njega. Toliko manje onome koji je zbog njega sve ostavio.

Tako je nekom drugom bijedniku trebalo dvanaest dukata zbog kojih ga je mučio njegov vjerovnik. Pomisli da pokuca na srce patrijarha, ali taj ih nije imao pa ga utješi lijepim riječima i pozove da se vrati za dva dana. Zatim se po običaju dadne na molitvu koja je dozivala čudesa. Kada se dužnik vratio, na samostasnkom se kovčegu nađe trinaest dukata. Svetac mu reče: Dvanaest je za tvoga vjerovnika, a trinaesti za tvoje potrebe".



Post je objavljen 20.08.2008. u 07:26 sati.