Koliko se god pisalo o ovom vrsnom sportašu nikad dosta.
On doista živi svoju vjeru i dobar je primjer ostalima.
Zato i ovaj članak posvečujem upravo njemu.
Možda ako nađem još koji članak stavit ću.
Ovaj je objavljen na KNI-u.
Čakovečki gimnastičar, hrvatski olimpijski reprezentativac, koji je na Olimpijskim igrama u Pekingu u nedjelju 17. kolovoza osvojio srebrnu medalju u gimnastičkoj disciplini konj s hvataljkama, u razgovoru za časopis župe Močile nedavno je izjavio kako vjeruje da je sve rezultate postigao uz Božju pomoć.
"Vjerujem da je Bog uz mene u svakom trenutku. Svaki dan molim i čitam Bibliju. Siguran sam da smo svi povezani s Bogom. Bog nam uvijek i u svemu pomaže, a i sama molitva je, kako smo naučili, razgovor s Bogom", rekao je Filip u razgovoru za 66. broj močilskog glasila koje je izašlo u prigodi Velike Gospe.
Sebe je predstavio onako kako ga drugi vide - kao marljivog mladića, skromnog, dobrog srca koji je voljan pomoći drugima. Također je naglasio kako danas mnogi mladi ne znaju što žele u životu ili pak uglavnom samo traže načine kako da se zabave, a malo je onih koji se trude nešto i postići.Primijetio je i kako mnogi nakon nekoliko neuspjeha odustanu i ne pokušavaju ići dalje.
Mladima je poručio da ne provode previše vremena u kafićima ili pred televizorom. Uoči Olimpijskih igara istaknuo je kako mu je olimpijska medalja san i da će dati sve od sebe da mu se taj san ostvari, dodavši da mu je želja da barem uđe u finale.
Na kraju razgovora svima je poručio da vjeruju u Boga jer Njegova pomoć sigurno neće izostati.
Dvadesetdvogodišnji Filip Ude gimnastiku trenira od sedme godine i prvi je Međimurac te prvi hrvatski gimnastičar koji je nastupio na Olimpijskim igrama.
IKA/KNI
Post je objavljen 18.08.2008. u 15:57 sati.