Ustaje se Bura. Lijeno, nakon kiše..,
bit' će da je i ona dobro spavala,
pa bijele oblačiće pretvara u nebeske fritule, bez šećera.
Ustajem se i ja., na mokru zemlju.
Noć smo proveli u najvećem šatoru, zajedno.,
pijavica nas nije dotakla,
valjda osjeća da smo bliski.
Kiše na kampiranjima zbližavaju ljude.,
na asfaltu, upravo suprotno.
Mi smo noćas, pokisli , radili fritule.,
naši susjedi palačinke.,
što nas je navelo da se zbližavamo.
Jovana nije stigla, New York je daleko.,
a ona je i umjetnica, k tome.
Kristina se brine za nas, a kada je ovdje onda je sebična sebe.
Petra je pobjegla u Egipat., tamo može lagati srce......,
pijesak ne prenosi glazbu i otkucaje srca.
Je li želja za dodirom isto što i želja za sexom., (?)
nesiguran sam od koga bih tražio da mi je utaži.
I na kraju dodire i dobijam, nepažljivo , bez da odabirem..,
jedan se komad hrastovog panja odlučio da ne želi u vatru...,
pa mi se zaletio na usnicu da je rasječe,
jedan se morski jež odlučno postavio prema mome koljenu..,
pa mi se zario u meso
i jedan se grom zaljubio u moje stablo.,
pa ga otkinuo u komade, da na mene padnu.
Kod dodira potrebno je točno i precizno znati ...
od koga i gdje ih želimo.
Jer samo sam htio da mi netko kremom namaže laktove.,
kao što je zemlja vapila za kišom.
Post je objavljen 16.08.2008. u 14:05 sati.