Nijednoj vjeri nije tolika opasnost neka druga vjera i svjetonazor,cak i kada su borbeno neprijateljski raspolozeni,
koliko unutarnje krivovjerje.Medju unutarnje krivovjerje spada i nacionalizam-ideologija u kojoj nacija zauzima mjesto Boga.Nikada dovoljno posvijestiti da je nacionalizam najbezboznija suvremena ideologija,jer se sotonsko zavodnicki sluzi najsvetijim i ostavlja iluziju pravog puta.
Religiozna patologija,u koju spada nacionalizirana vjera,tesko je izljeciva,je ne ugrozava vjeru izvana nego je inficira u samoj biti i istodobno stvara privid pravovjerja.Zamjena transcedentnoga Boga oholoscu nacije ponistava temeljnu istinu vjere i pervertira je u njezinu suprotnost:vaznije je sto smo se rodili kao pripadnici odredjenog(bozanskog)naroda nego sto smo stvoreni od Boga.Zato se i odgovornost pred Bogom preokrece u"odgovornost"
pred nacijom,a poniznost pred Svevisnjim-na kojoj pociva religiozna vjera-u oholost izabranja sto neizostavno ukljucuje prezir i mrznju prema drugima i razlicitima.Nista ne znaci to sto smo smrtni,sto cemo jednom,kako svi monoteizmi govore,stici pred Bozje sudiste te da necemo biti sudjeni po nacionalnosti nego po covjestvu.Umjesto ideala univerzalne jednakosti pred istim Bogom i zahtjeva konkretnog covjekoljublja i prema razlicitima,
nacionalizirane vjere postavljaju kolektivnu(nacionalnu)opijenost savrsenoscu koju slijedi mrznja prema drugima kao najpozeljnije ponasanje.
Nase trazene vrline su dakle oholost,superiornost nad drugima,i mrznja prema drukcijima od nas.A to je nijekanje i vjere i covjeka i Boga.U nacionaliziranoj vjeri uzori su oni koji izjednacuju vjeru i naciju,politicki oholi vjernici.Njihova osnovna formula je obezvrijediti druge,prenaglasiti njihove mane i zlo,istaknuti svoje vrline,i one nepostojece,i iznad svega zanijekati svako svoje zlo.Sto je vlastito zlo vece,nacionalizirana ga vjera vise nijece.U nacionaliziranoj vjeri grijesi i zlo koji se cine drugima,vrhunac su kreposti i covjestva.
Evo jos nekoliko oznaka oholih politickih vjernika.Oni govore povisenim tonom,gotovo galame.Ako sute,njihova je sutnja prazna,gorka i nemirna.I na uljudna pitanja odgovaraju oporo,nervozno,rijeci im prste bez suzdrzanosti i kontrole.Oholi ljudi izrazavaju superiornost sto ne gledaju u oci niti zadrzavaju pogled-oci im sijevaju na sve strane.Sjede kao da su na cavlima jer moraju ostaviti dojam da imaju mnogo vaznijega posla od trenutnoga.
Nemaju njeznosti ni afektivnosti prema patnji drugih.Liseni su elementarnih sentimenata.Kad izrazavaju emocije,prelaze u histeriju ili egzaltaciju.
Oholi ljudi nisu kreativni ni produktivni nego groznicavo svojataju ono sto su im drugi pribavili.Liseni su humora,ne znaju praviti sale na svoj racun.Ako se smiju,njihov smijeh je cerenje,usta su im oblikovana u refleks prezira prema svima.Uvijek govore u pozi,kao da su pred njima stalno kamere,ogledala i svjetla.Ti narcisi ciju vrijednost,
tako misle,nitko jos potpuno nije vidio,smatraju se nerazumljenim sredistem svijeta.Ne mogu s drugima raditi ravnopravno,niti slusati druge,jer ocekuju samo divljenje,podloznost i poslusnost.U trajnoj su paranoicnoj sumnjicavosti prema drugima da ih ne prevare.Kod drugih ne vide nista sto je bolje od njih ili da bi od njih imali sto nauciti,jer ne vide svoje nedostatke ni granice.
Oholost,govore sve vjere i teologije,oznacava djavolsku teznju da se bude samodovoljnim,da se bude bogom,
bogom nad drugima,pa oholi prerastaju u vece ili manje(usamljene)diktatore.Oni su s Bogom na"ti".Oholost je izvor svih drugih zala i najprisutnija je kod savrsenih.Zato je tesko izljeciva.Opcenito se misli da je poniznost suprotnost,a time i lijek oholosti.Naprotiv.Poniznost je najizlozenija oholosti i oholost se najbolje skriva u najsvetijem.U spoju s nacionalizmom oholost postaje kolektivna patologija savrsenosti.Jedino rjesenje jest ljubav prema onima od kojih mislimo da smo bolji,izlazak prema onima koje preziremo i mrzimo,konkretno gostoljublje i pomaganje.Jedino takva ljubav nadilazi nase savrseno nacionalizirane vjere i lijek je naseg najgoreg zla-oholosti.I jedino je smisleno ciniti ono sto nas nadilazi.
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 16.08.2008. u 13:22 sati.