Marketing
Regrets
Ljeto, 2007. godine. Vodice...
Nas 4 prijateljice smo imale svake večeri istu priču.. U apartmanu smo igrale "Čovječe ne ljuti se i pij" (igra s alkohol, gdje su pravila da piješ ako si pojeden, te ukoliko pojedeš... 
), te zatim otišle na naš zidić na rivi i zafrkavale se s prolaznicima...
Tako su jednu večer prošli neki mladi dečki koji su išli pit na plažu, dobacile smo im nešto u prolazu i to je to.. Nastavile svojim putem.. Kasnije te večeri smo ih susreli na našem zidiću... Naravno da se moja frendica (iz prijašnjih postova) odmah krenula upucavati tom jednom slatkom dečku (koji je zaista bio jako dobrog izgleda), ali on je djelovao poluzainteresirano.. Dovoljno nezainteresirano da je odmah na licu mjesta ne zbari, kao što bi to radili ostali dečki... Ja sam se zafrkavala s njim i drugim frendom, te smo krenuli svatko u svoj apartman..
Druge večeri, nakon naše igre, krenule smo na naše poznato mjesto.. No, ovaj put smo morale prošetati malo jer je moja najbolja prijateljica po prvi put iskusila stanje potpunog pijanstva.. Ali, u potpunosti.. Nije mogla stajati na nogama.. hehe.. Ona me iznenađivala cijelu večer.. Znam je gotovo cijeli život.. I oduvijek je bila mirna, povučena cura, koja je bježala od dečkiju kao od čudovišta...Previše je sramežljiva bila..Ali, te večeri je prva prišla trojici dečkiju na plaži.. Moja draga frendica (prijašnji postovi :D) se odmah bacila na ovog jednog, a ona je sjela pored drugog.. Te večeri je prvi puta poljubila dečka, zabrijala, zbarila se.. Kako god hoćete.. Ja još uvijek nisam.. Frendica i ja smo pričale s trećim frendom, a kak su stvari postale kod ova dva para zanimljive, otišli smo se prošetati.. Tad smo opet sreli onog dečka od jučer (preslatkog!), zafrkancija, da bi na kraju frendica zapisala njegov broj (jer ja nisam imala mob) da se nađemo poslije...
Oko 3 ujutro smo se našli.. I naravno, opet moja frendica oko njega.. Zovemo mi njega i još 2 frenda u apartman.. Na putu tamo on nju nešto pita za kaugumu, pomišljam "to je to.. ona mu se sviđa.. tako i onako sam way out of his league..", no on se okreće prema meni i priča samnom..
Tu večer sam i ja iskusila svoj prvi poljubac (i nešto više), s tim da nisam bila mrtva-pijana i sjećam se svega... On je to jutro u 5 morao ići doma (u Švicarsku), ali je ostao samnom do pola 6.. Sati su brzo prolazili.. Puno smo pričali,nešto se mazili, ljubili... Iako se zapravo nismo ni znali, povezali smo se na neki poseban način.. Priznao je da sam mu se svidjela zbog nečeg drugačijeg, da mu je žao što ide.. No, kako to preko ljeta biva, otišao je, ja zaboravila... Life goes on..
Ove godine smo ponovno nas 4 išle u Vodice... Naravno, igrom sudbine je on došao istu večer u Vodice.. Sad više nije bio sladak, sad je bio zgodan.. Zrelije izgleda.. Ne znam zašto, al bio mi je bed prići mu na plaži i pozdraviti ga.. Tko zna jel me se sjeća, bilo je puno cura prošle godine, pogotovo ako izgledaš tako kao on.. Ali, znam da me prepoznao, gledao me cijelo vrijeme.. Ali, naravno, ja sam takva (kao što sam bila i s Čudnim..) da odajem dojam kao nezainteresirana, iako nisam.. 
Skupljala sam hrabrosti svaki dan da pokažem drugačije, nadala se da ćemo ga vidjeti navečer negdje (onda bi bilo drugačije, lakše).. U utorak smo se vraćale kući, a u nedjelju sam ga vidjela na plaži.. Prvi put sam mu se otvoreno nasmijala, i on meni iznenađeno zbog moje reakcije.. Morao je ići, al okretao se gledajući me.. Veselila sam se ponedjeljku i plaži.. A tada.. Njega nema.. Samo njegovi frendovi, njega ne... Taman kad smo bili ručnik pored ručnika, taman kad se frend meni počeo obraćati (nazvavši me imenom - tko zna kako zna.. 
).. Čule smo priču između njih.. Jedan od njih je bio bolestan.. Možda je to on.. Il se možda vratio kući... Ne mogu vjerovati.. Opet sam uspjela uprskati.. Vjerujem da bi mi to bilo prekrasnih 10 dana (ili 8..), al ne... Ma, čak da je bila i jedna noć, ne bi žalila... Bar ne kolko sada.. Najradije bih se vratila, bar na jedan dan/noć.. Ne mogu vjerovati.. Sve je bilo na mjestu.. Od svih dana, taman je došao tjedan kad sam ja bila na moru... Ali, što je tu je.. Možda sljedeće godine..
Ili više nikada..
Nastavljam sa životom... Pitajući se što ću sljedeće uništiti.. 
Post je objavljen 15.08.2008. u 20:52 sati.