Voljeti...
te je tako lako... iako si tako pun nedostataka, tako prokleto bezosjećajan i sebičan.
Pitam se, znate li vi uopće više parove koji su uistinu onako, pravi?
Da jedan ne voli više od drugoga?
Da se uistinu slažu, poštuju, da su poklapaju i nadopunjuju?
A da su usto i ravnopravni?
Ja ne znam. Stvarno ne znam. Nit starije, nit oženjene, nikakve! ne znam!
Pa se onda pitam, dal treba tražiti savršenstvo ili se potruditi stvoriti nešto iz ovog nesavršenog spoja?
Vjerujem da tek nakon puno prebrođenog dolazi prava stvar.
Biram nesavršenstvo. Ionako više ništa drugo ne mogu kada volim tog nesavršenog :-))
Kako je život samo čudan i nepredvidiv.
Kako je samo zastrašujuć jer se stvari okrenu iz dana u dan.
Toga se bojim.
Ali ni tu ništa ne mogu.
Mogu se samo nadati da kada se okrenu, da ću imati snage da ih podnesem i prebrodim.
Tome se nadam.
Post je objavljen 15.08.2008. u 20:09 sati.