... uzimam svoju torbu...
... i spremam u nju sve svoje boli...
... sve svoje uspomene i sve svoje tuge...
... vise se moj pogled nece gubiti u daljini smiraja dana...
.. vise moje usi nece osluskivati zvuk tvojih koraka...
... jer torbu bacam u rijeku zivota...
.... neka ju valovi ponesu proslosti jer tamo i pripada...
..pripadam drugome ..pruza mi ono sto si ti do neki dan ...
..ti. izgubio si moc nad mojim zivotom...
... sada vjerujem u sebe...
... i mogu i bez tebe...
... krecem iz pocetka...
... sretna...
... slobodna od svake boli...
... jer bio si grana zimzelena koja ne pozuti....
... krecem u zagrljaj novih valova...
... onakva kao nekada...
... nasmijesena...
... iako znam da cu mnogo puta pozeljeti sve tvoje...
... vise si ne mogu dopustiti da me lomis...
... kao krhotinu stakla...
... jer ono sto imam vrijedno...
... a to je moj zivot...
Post je objavljen 15.08.2008. u 13:14 sati.