Jutros sam primijetio da je cvijeće sa ženinog groba ukradeno, zajedno sa vazom, nalik na antički ćup od terrakote sa alkicama, poput naušnica. U nedjelju poslijepodne je bilo sve na mjestu, kad sam promijenio i dodao vodu i uklonio izmučene cvjetove.
Nisam se dao u potragu po groblju za ukradenim, ne želeći stvarati nove nemire. Požalio sam se konooperateru, koji je istovremeno i grobar. Slegao je ramenima i rekao: Kradu sve. Zajedno smo kupili u kineskom dućanu dva gotovo jednaka i jedan malo uži, elegantniji . Promjena će biti nezamijetna. Na lance i katance nisam pomišljao. Valjda će nas ostaviti na miru.
Znala je da odlazi i željela je da se sve obavi tiho. Izrekla je određene želje koje su u glavnom poštovane. Izričito se protivila paljenju svijeća. Neki su to učinili iz neznanja, nekolicina zbog vlastite tvrdoglavosti, namećući "ispravnije" stavove. Nisu navukli srdžbu, već praštanje, naići će i na njih slični inati - u gibanju i stalnoj ravnoteži, sve dolazi na svoje mjesto.
Prve erotizirane poljupce doživila je stotinjak metara od mjesta gdje je sada, na zidiću između groblja i disco-kluba, poznatog "bucela". Događanja svedena na jedan drski poljubac podstaknut sa puno gina i malo tonica odzvanjala su kroz njezine dnevnike mjesecima, čak i godinama. Lijepo je pisala,možda previše elegično. Njezini stihovi imali su prizvuk bola i previše tuge, neprimjereno razmišljanju jednog djevojčeta, na pragu samostalnog života.
Znakovite su bile šutnje, naše šutnje bile su bez zrnca nesporazuma kao da smo jedno.Sve je bilo izrečeno, ostalo je samo upijanje pogleda, ne bi li se slika što duže zadržala. Još uvijek odzvanja.
Post je objavljen 13.08.2008. u 20:50 sati.