Kotli...
...ponekad su spooky (kad osjećate da niste u pravom društvu), jer nisu svi dozreli za posjet Kotlima. Neki ljudi 'razaraju' sklad i mir ovog čarobnog mjesta. Uglavnom, gnjave svojim prohtjevima, a vama se nit ne sluša što isti traže. Stoga bi bilo bolje precizno ih analizirati prije nego što se odlučite povesti ih amo, tj. tamo. Ne, ne,...nije svak za Kotle.
...ima dana kad su kaljužavi, a rječica nabujala. To je zimi. Recimo u veljači. I tada imaju draž. Zimsku draž. I cipele pune blata. Utješit ćete se slatkim njokima punjenim marmeladom koji fantastično raspamećuju tu zimsku idilu. Naravno, možete ih naručiti u gostioni koja diskretno gledi na rječ'cu.
...u neke dane su puni zbilja dosadnih, predosadnih turista, njihovih glasnih jezika i srkanja ištarske maneštrice. To je obično u kasno proljeće. Kotli su tada osebujni zbog barica s veselim punoglavcima iz kojih će izrasti žabice (koje još nisam imala prilike sresti, ali...bit će još susreta s Kotlima, hope so).
Ištarska maneštrica je jednom riječju: fenomenalna! Proljeće, također. But...zbog turista biste mogli postat brutalno namrgođeni, ako ne i agresivni. Brutalnost ispoljavajte na turistima, ne na punoglavcima.
...onog koji vam je drag svakako odvedite u Kotle. Naročito onog superdragog, naročito ako je zaslužio ili vi mislite (to se ne mora poklapati) da je zaslužio, pa ga time želite, recimo, nagraditi. Nema ništa ljepše od lutanja po prirodi i sjedinjenja s njezinom savršenošću, pa ako je i superdragi hero u stanju to osjećati...sve može izgledati poput jednog romantično magičnog svijeta kojeg ste si sami uspjeli stvoriti na trenutak.
Najbolje je na taj romantizirani izletić otići ljeti, jer...tko je lud da ljeti luta središnjom Istrom, a svi su na moru?...a gužve na cesti niotkud...
...a ljeto je...sada...