Marketing
Nagoya, drugi put - sumo! Dan prvi.
Prvi dan je bio neuspješan pokušaj da nabavim dnevne karte, spomenut u izvještaju iz Inuyame prije par dana. No to ne znači da nisam poslikala ponešto. Riesenrad usred grada, recimo (kao što spomenuh - svaki japanski grad...)
Izlazeći iz vagona podzemne, taman sam se počela osvrtati da vidim koji od izlaza vodi prema dvorcu i dvorani, kad li...
To je lako - samo slijedi sumo hrvača.
Ovaj put su na stupu za bubnjare bubnjari i bili, kuhajući se na već spomenutoj rekordnoj vrućini.
Čak sam čula kuknjavu "Atsui!" (Vruće! Standardna žalopojka Japanaca u ovo doba godine) s tornja. Snimila sam i filmić bubnjara na djelu, samo što se okolni cvrčci bolje čuju...
.
Postavljene nobori (zastave) nastupajućih hrvača i njihovih heya (štala, klubova).
Zastave Kotooshua i Chiyotaikaija okružuju onu yokozune Asashoryua. Iako se povukao s turnira radi ozlijede nekoliko dana ranije, zastava ostaje visjeti. A baš sam se pitala...
Zastave ispod tornja su od Japanskog sumo udruženja i Chunichi novina koje su glavni medijski i ini sponzor turnira u Nagoyi.
Smjena bubnjara.
Iskoristih priliku uslikati i nekoliko niže-rangiranih hrvača kako dolaze i odlaze iz dvorane.
Te odoh u Inuyamu. Na povratku sam opet svratila do dvorane da vidim mogu li upecati kojeg više-rangiranog hrvača dok dolazi na turnir. No kako ih dovoze automobilima s reflektirajućim staklima iz kojih izravno umarširaju u svlačionice, to i nije tako jednostavno. Uhvatila sam par oyakata (trenera, "gazdi" štala/klubova), koji su svi bivši hrvači.
Shikoroyama-oyakata (u košulji), bivši Terao, miljenik žena tada i sada. :)
U pozadini s cigaretom je bivši Tomonohana - u doba kad sam počela pratiti sumo (prije više od 10 godina!) već je bio veteran, jedan od najstarijih hrvača, i poznat po tome što je bio srednjoškolski profesor prije nego što je krenuo u svijet suma. Kad sam ga prepoznala, najednom sam se vratila u to, za mene zlatno doba suma... :)
Kotooshu s leđa.
Vješto je izveo diverziju - prije njegovog Mercedesa stigao je obećavajuće izgledajući Hummer iz kojeg su se, na razočaranje čekajućih fanova, iskrcali uglavnom niže-rangirani hrvači. I dok smo krivili vratove u nastojanju da prepoznamo ima li koji više-rangirani među gomilicom, Kotooshu je ispuznuo iz svoga auta i nestao u svlačionicu. Srećom pa je visok, lako ga se primijeti.
Gagamaru, jedan od tri Gruzijca u sumu, još uvijek u nižim divizijama.
Od hrpice Rusa u sumu, bar četvorica su iz Sjeverne Osetije. Rasplamsavanje rata u Južnoj moglo bi utjecati na dosadašnje drugarstvo između njih...
Zastave, kombiji koji su dovozili hrvače, i pristižuće gledateljstvo.
Iz dvorane pješice izlaze većinom niže-rangirani hrvači koji su odradili svoju borbu za danas.
Ali naiđe i pokoja iznimka. :)
Sokokurai, Mongol iz Kine (Unutarnja Mongolija je kineska pokrajina)
Amuru, jedan od Rusa (mislim da nije iz Osetije).
Sadanoyama-oyakata, bivši Toki, na čik pauzi.
Tamarikido, nekoć u prvoj Makuuchi diviziji, sad potonuo u niže. No još uvijek ima nešto navijača i podrške iz dana stare slave.
Približilo se vrijeme kad počinje prijenos suma na TV, pa se vratih u hotel, uživati u sumu na širokom ekranu. Nisam ni svjesna bila koliko se toga gubi u običnoj TV slici... Ah, luksuz.
Navečer sam malo prošetala središtem Nagoye, i slikala TV toranj (onaj isti ispred kojega će mi biti hotel u trećem posjetu).
Zeleni laser koji pogađa toranj, ne znam odakle ni zašto ali dobro izgleda.
Spomenik tronogom psu. Voljela bih znati o čemu je riječ.
Ostale slike na Photobucketu.
Post je objavljen 14.08.2008. u 16:07 sati.