Marketing
Djetinjstvo
Ljeto.
Iako bi mnogi odmah pomislili na more i sve vezano uz njega, mene ono više veže uz druge krajeve i događaje.
Nije mi drago priznati, no istina je takva, da sam tek u ljetnim mjesecima češće u posjetu mjestima iz svog djetinjstva.
I tako je to nažalost zadnjih 10-15 godina. Onda mi se ponekad dogodi, kao prije par dana, da sam samcat odlutam
u šumu i vinograde, proplanke i voćnjake i u čudu ih gledam kao da ih nikada vidio nisam.
Ponekad me na to nagnaju potpuno neprimjetne stvari. Naprimjer mirisi sijena slatkasti i pomalo škakljajući nosnice.
Sjeti me na stare prijatelje i dane kad smo odlazili u voćnjake i ubirali sve do čega su naše ruke mogle doći.
Voće je uglavnom bilo na sve strane i bilo je slatko i mirisno. Danas nažalost zaraslo u koprive i trnje.
Šljive
Jabuke
Nije nam smetalo što je bilo neugledno ili ponekad ne sasvim zrelo za jelo.
Vrlo često bismo poslije te nevine "krađe" odlazili na kakav sjenik i izvaljeni grickali voće i pričali o svemu i svačemu.
Najveća sreća bilo je kad bi stigao lipanj. Onda bismo bili kao u raju. Počeli bismo sezonu .....
Divlje jagode
Nastavili ju .....
Kruške
i....
Kupine
a završavali bismo je .....
Grožđe (bakuš)
Ah da, nisu samo voćnjaci bili meta naših ruku. Odlazilo se i u polje. Obično smo imali ritual da nikada ne ubiremo
u svojem vrtu. Jednostavno slađe je bilo "ukrasti".
Tako je u vrt moje bake meni uglavnom bilo dosadno ulazili, ali zato u prijateljeve bake vrtu sam bio kao
kod kuće. Obično smo uzeli po nekoliko klipova kukuruza ili pokoji cvijet suncokreta.
I odjurili na neko skrovito mjesto.
Da ne zaboravim da su nam uglavnom te iste "okradene" bake ispekle kukuruz u "šparetima" na drva.
Mislim da su za naše običaje znale i prije nego smo došli doma sa ulovom.
Kukuruz
Sjemenke suncokreta smo uglavnom grickali negdje na osami. Obično poviše voćnjaka smišljajući gdje ćemo
dalje nakon što ih više ne bude.
Suncokret
Ako bi nam još i ostalo mjesta za ostalu hranu obično smo po mirisu kukuruznog kruha došli u kuhinju baš kad je baka vadila friško pećeni hljebac i ne čekajući predugo da se malo ohladi zatražili okrajke. Ponekad bismo
namazali malo svinjske masti i stavili malo luka i soli i odjurili. Uglavnom nismo se vidjeli baš često niti onda no
nekako smo uvijek znali i jedni i drugi da smo negdje blizu i kad zatreba možemo se sastati u par minuta.
A danas....
Iza kuća
Sve se promjenilo.
Prijatelji odselili.
Bake se prorijedile.
Kupine i koprive sve gušće.
Mirisi me izluđuju.....
Ali neka.
Post je objavljen 10.08.2008. u 15:08 sati.