Jednoga dana spomenuti ces njegovo ime i nestat ce sve te bjeline koja te skrila moja mila. Nepoznati razlog isprat ce njegove zelje i htijenja. Njegove usne zamjenit ce neke druge i tu nema nista za dodati. Pogresan je bio stol za koji si sjela i od kojega si ustala ne primjecujuci svu tragediju intervala u kojemu se prelomio tvoj put. Tek na pocetku ideje nespretno si izgubila bitku sa onim drugim djelom tebe koji te ne vodi vec te ometa. Steta , rekao bih i to bi bilo to...
Iako ti kazem koliko je zvjezda ostala na nebu da te ljubi... Nece ti pomoci i olaksati put. Htjela to ili ne interval opadanja svseti ce tvoju pricu na onu o ribi koja sama sebi grize rep...
Tako prestaje zona stvaranja a pocinju degredacije i nepotrebnosti..
Post je objavljen 05.08.2008. u 02:12 sati.