Pogledom me miluje
k'o da me dodiruje
i svaki put
kao da je prvi
Ja stalno mislim prestat ce
iz cista mira nestat ce
al' pozuda ne prestaje
ti si mi u krvi
Toliko dugih godina
uzimanja, davanja
ostajem posljednji i prvi
Zbog tebe sanjam Cigane
i smisljam slatke prevare
al' djavo se ne predaje
ti si mi u krvi
I ako te odvedu
Cigani cergari
ili te ukradu strasni haremski cuvari
Ako te odvedu
ja cu da poludim
bez tebe ne umijem vise jutrom da se budim
Ako te odvedu
sve ce da se srusi
Pamti me k'o prijatelja, cuvaj me u dusi
i onda
kad mislis da je prekasno za snove
za sve
Toliko dugih godina...
I ako te odvedu...
ne ide mi ova pjesma iz glave,ne izlazimi Tomy iz glave..ne znam šta se događa..da li si došao u moj život da mi pokažeš da ima netko tko ce me voljeti ili ubit totalno...
Sad malo vama da pojasnim..bilo je to dana 12.7 dan koji cu pamtit cijeli svoj život..ugledala sam u plavoj kosucljici u plavoj kravatici..predivno mu je stajala i to je prvo što sam uocila na njemu..prišao je i stao tražila sam ga jedan pogled nije to vidio..gledao je okolo sve oko njega bilo mu je novo pa je vjerovatno bio znatiželjan..prošao je kraj mene ne znam da li me je zamjeti,da li mu je i malo pogled skrenio kad me vidio..necu reci da znam kad ne znam...stala sam u jedan kut..gledala ga iz daleka..nije skužio a nisam ni htjela da skuži..pjevao je bio tako happy i jednostavno sam uživala u tome..i opet sam u jednom trenu u sebi rekla daj okreni se..i nije..i od tad sam cijelo vrijeme bila negdje tu kraj njega..htijel sam sjesti stol do njega..i onda vjerovatno ta sudbina me odvukla od njega i osla sam na jako daleko od njega..cijelu vecer mi je bio daleko..nisam ga mogla vidjet,tražiti pogled..sve me to malo i dotuklo na neki nacin u jednom trenu sam se htjela dic i otic tražit broj..ali kao što i sami znate nemam ja hrabrosti za te stvari..plesalo se i on je plesao..mene su isto navukili da plesem..i kako smo svi bili zagrljeni njegov prijatelj je bio između nas..ne znam koliko sma puta u sebi rekla Bože daj da ga bar na wc potjera pa da ode jel bi bili jedno do drugog i nije otišao..sudbina nije dala..sve je bilo ok do jednog trena i cijelo sam vrijeme tu i tamo bacala oko na njega..(iako je on cuo spiku kako sam se raspitivala za jednog njegovog frenda) ali nisam.mogla skinut pogleda s njega..sve do jednog trena kad mi je prišao i pružio ruku i rekao"ajde plesat" prvo šta mi je palo na pamet "gdje cu ja plesat s nekim tko zna plesat" izgazit cu ga..bruke..i ajd dobro prihvatila sam iako sam se u trnu ukocila i nisam mogla vjerovat da je od toliko cura baš došao kod mene ples je bio ok..nekako je bio formalan..ništa posebno.nasmijali smo se poslje plesa i svatko otišao svojim putem..opet sam sjela za stol i bila sam jako daleko od njega..i opet me je to malo onako sjebalo ali nadala sam se da ce opet doci plesat..i moja nada se ispunila..plesao je i zajebavao se sa ekipom..i u jednom trenu smo se stvorili jedno kraj drugog i pocela je neka lagana pjesma..i ja onak u sebi sam rekla"šta je tu je traži novi ples..jednostavno nešto u meni mi je govorilo morate plesat..i tako je i bilo svirala je pjesma od colica ti si mi u krvi..pružio mi je ruku,uhvatila sam je bez imalo razmišljanja i stala uz njega..osjetila sam njegovu ruku na svom tijelu,naježila sam se..(sva sreca nije to primjetio)..privuka me sebi i plesali smo..neki cudni osjecaji su vladali tada mojim tjelom..nisam mogla vjerovat da baš s njim plesem s ososbom koja mije u glavi cijelu vecer..koja subina..tako sam se ponosno i posebno osjecala,tako happy,sigurna,imala sam osjecaj da je netko u tom trenu htjeo plesat samnom on ne bi dao..prepustila sam se i ni u jednom trenu nisam mislila šta ako sad poce slinit tu po meni vatat me..duboko u meni kao da je neešto govorilo niej takav..uživala sam kao nikad u životu..bio je uz mene,njegovo tijelo je dodorivalo moje,njegova ruka je držala moju ruku,njegove su me oci konacno pogledale tu vecer,njegov osmijeh je na trenutak bio samo moj..i kao što je on rekao u jednoj poruci"kao da svi oko nas nisu ni postojali dok smo pricali ili plesali,kao da su bili mutni u magli "..baš to..nitko mi nije bio važan tu vecer..nakon tog plesa se nismo odvajali i stalno sam ga tražila gdje je..ali stalno je bio tu negdje..i onda ta jebena sudbina..morala sam ic..okrenila sam se u trenu prema njemu i on je plesao sa drugom..sve što je dijelo samnom dijelio je i s njom..to me je ubilo..u sebi sam pomislila "nisi osjecao isto što i ja kad smo plesali"..skužio je da sad krenila doma..i na izlazu mi je prišao i pozdravio me..i u sebi sam rekla"dragi moj ništa od tebe"..kasnije sma razmišljala nije ni broj uzeo..a tako me je opio tu vecer kao vino..i tjedan dana nakon toga..poruka nepoznati broj..i kasnije kaže tko je..nisam mogla vjerovat..prvo što sam napravila poslje te poruke..sjela sam..ruke su mi tresle..jel sam rekla frendici par minuta prije toga "baš bi htjela da mi se javi a znam da je nemoguce jel nije broj uzeo" i onda njegova poruka..i poruka za porukom..postala sam ovisna o njemu..nisam mogla bez njega ni minute..i onda ja i moje neke gluposti koje su ga uspile odaljit od mene..zašto to uvijek radim..tjeram ljude koje zavolim od sebe..imam osjecaj da mi se suđeno da budem sama...da nemam nikoga tko ce me volit..ne znam..ne želim ga izgubit..borit cu se za njega dokle god budem imala snage,baš me briga hocu li se poniižavat ili ne nije mi to bitno..želim popracit sve svoje pogreške..ali opet je sve na njemu hoce li moci prihvatit sve to..hoce li shvatit koliko mi znaci,hoce li shvatit da je najdivnija stvar koja mi se dogodila u životu,hoce li shvatit sve to..ne znam..nešto u meni mi govori da hoce ali opet to je samo moje mišljenje..
toliko od mene za danas..
još uvijek sam izgubljene u ljubavi
Post je objavljen 03.08.2008. u 11:15 sati.