A moja stvarnost je drugacija
od onog sto sam ti ja
od onog sto si mi rekao ti nemas pojma kako sam bez tebe prosao
Mogu da kazem, oko tebe se moj svet ne okrece
mozes da kazes, a znas da pocece
i da me ova ljubav zamara, vise ne pokrecemozes da lazes sve, al' sebe ne
A kad te nema, stane zivot moj, stane mi sve
stane srce, stane, nista ne ide
u zadnje vreme i nije mi bas najbolje
ma, sa mnom ti je najbolje
Zar mi nije bilo dosta tri puta? Zar stvarno ne znam učiti na greškama?
Zar sam baš morala i četvrti put???
Prvi put si opraštam, bila sam još mala naivna djevojčica. Bilo je to prije dvije godine. Nije mi ništa značio, bio je kao i svaki drugi... Dok ga se, kad je otišao, nisam počela sve češće prisječati...
Negdje u tom periodu sam ga počela idealizirati, barem pretpostavljam.
Drugi put, ah bila sam zaljubljena...
Zgazio me, iznevjerio, ali dobro, prvi put se i može oprostiti...
Treći put sam već znala da to nema budućnosti... Zašto sam onda pobogu morala biti s njim i četvrti put...
Kad znam da budućnosti nemamo...
ah, im going to kill myself....
Post je objavljen 03.08.2008. u 04:30 sati.