Marketing
Sicilija - dječje ljeto s djecom okruženom mafijom, drogom, siromaštvom
Dragi naši!!!
Obećajemo ovaj trenutak već više od 7 dana, ali tek smo se sada uspjeli vratiti u dnevni ritam i nadokanditi nedostatke u poslovima zbog boravka na Siciliji...
Napokon je došao red i na naš blog (istina, malo je zanemaren u posljednje vrijeme) te vam ovim postom predstavljamo naše iskustvo na Siciliji. Kako ste mogli već i pročitati u prethodnoj vijesti, veliku većinu proteklog mjeseca proveli smo na Siciliji, organizirajući dječje ljeto za mlade Catanije, koji žive u okruženju mafije, droge, prostitucije i siromaštva. Pa krenimo redom...
Prvi dan, 4. srpnja, krenuli smo iz kuće oko 16:00 sati... Čekao nas je put duži od 24 sata... U kući se prije samog polaska osjećala velika napetost jer smo se za ovo pripremali intezivno više od 2 tjedna, ali radovali smo se i lagodnijem stilu oblačenja (jedva smo dočekali kratke hlače...). Napokon, uz oproštaj od subraće, s Božjim blagoslovom, krenuli smo prema našem cilju. Ne treba kazati kako je oduševljenju nije bilo kraja u sva tri kombija: pjesma, šala, zabava... prava ljetna iskustva! Prvo zaustavljanje je bilo u Pisi oko 21:00 za večeru... i nakon toga noćna vožnja prema Rimu i dalje prema Siciliji... Kako se išlo južnije, bila je očigledna sve lošija sposobnost vožnje lokalnog stanovništva, tako da smo već oko Rima morali imati oči dobro otvorene (vozi se bez obzira na pravila, znakove... kako nekome puhne u datom trenutku).
Neumorni i savjesni vozači nastavili su odgovorno raditi povjerenu im zadaću, dok su ostali koristili noć za odmor. Sasvim slučajno smo se zaustavili u jednom malom gradiću pored Reggio Calabrija gdje smo potražili salezijance i gdje smo slavili dnevnu sv. Misu (18-sti sat vožnje). Posije toga, oko 13 sati, već smo bili na brodskom ukrcaju za Siciliju. Već se tamo osjetilo kako ćemo imati problema sa sporazumijevanjem (jezik sasvim različit od talijanskog)... No Božja Providnost je dala svoje znakove. Umjesto da platimo 80 € za svaki kombi... prodavač karata, vidjevši da smo salezijanci, rekao je kako je Bog velik i dao nam 80 € za jedan kombi i za ostala dva 2x45 €... "viva la Sicilia"!!! (čovjek je poslije toga zamolio samo za molitvu za njegovu ženu).
Sami pogled dok smo se približavali moru, ali napose putovanje brodom, probudilo je kod nekih nostalgiju za našim predivnim Jadranom (nije da Jonsko more ne valja, ali naše je naše...). Dolazak na sicilijansko kopno probudilo je u nama glad, te smo već za 10 minuta nastavka vožnje, napravili ručak-pauzu. Nakon ručka i kave uputili smo se prema našem cilju: sv. Gregorij (ogranak Catanije) gdje su salezijanci a kuća je inače bila nekoć novicijat... Ta kuća nam je bila prenoćište. Upravo s mjesta prenoćišta vidjela se Etna, koja je u ovom trenutku aktivna i koja je izlijevala lavu... predivno!!! Smještanje, odmor, večera i brzo na spavanje za nadoknađivanje energije (usput, ne treba kazati kako je dolje bilo najmanje 40 stupnjeva, pa vi sad spavajte ako možete...)
Sutradan, 06. - nedjelja, otišli smo prema našem odredištu, gdje se organizira dječje ljeto... Catanija, kvart imenom Librino... kvart koji ima cca. 70 000 stanovnika, kvart koji je trebao biti elitni, a postao je ruglo grada, mjesto gdje mafija najitezivnije radi i gdje nema zakona... gdje vrijedi samo zakon ulice. U tom kvartu se nalaze već tri godine tri časne sestre salezijanke (Kćei Marije Pomoćnice) koje upravo rade s djecom kvarta, ali i s obiteljima kako bi im pokušale bar malo promijeniti savodnevicu.
Dolaskom do časnih, prošli smo kombijem pored najgoreg dijela kvarta - zgrade imenom "Betonska zgrada"...zgrada koja je polusagrađena, koja nije niti upisana da postoji u registru grada, zgrada gdje se droga prodaje kao u dućanu, gdje odlaze živjeti svi oni odbačeni, zgrada koja živi isključivo od mafije i njenog rada... vidjeti sve to ostavilo je snažan dojam na nas, ali pomalo i strah... Jer bili smo upozoreni da riječ "mafija" ne postoji, bili smo upozoreni da djecu ne pitamo koga imaju u kući jer je sigurno netko bio u zatvoru ili se bavi mafijaškim poslom... bili smo upozoreni da ne dodirujemo djecu jer ako te optuže da si ih udrio (a to uopće nisi napravio), bolje ti je da se više ne pojavljuješ... Vjerujemo dok ovo čitate da vam izgleda kao da netko prepričava neki film... ali sve je ovo, nažalost, istina.
No, vratimo se posjetu časnama i upoznavanju s njima. Pri upoznavanju, vidjeli smo tri časne sestre... Lucija, Enza i Renata... sasvim obične.. ali koje su uspjele (uz sve prijetnje, uništenja, itd...) promijeniti bar malo Librino... Predstavile su nam kvart, rad u kvartu (animacija na ulici, rad u oratoriju kojeg su otvorili u kući, posjećivanje obitelji, napose onih koji žive u "Betonskoj zgradi", odlazak u zatvor, posebno onaj za maloljetnike, rad s majkama i ženama...). Sve nam je jednim dijelom i pojačalo želju da i mi doprinesemo poboljšanju kvarta svojim radom.
Za sve vas koji ne znate i nemate iskustva s izrazom "dječje ljeto", evo kratkog upoznavanja. Dječje ljeto je tipični salezijanski "proizvod", a cilj mu je organizirati ljetnu animaciju djece na tjedan, dva, ili više... Dječje ljeto na opušteni način potiče djecu da se druže uz crkvu te pri tom da duhovno rastu što je sve začinjeno sa igrokazima, plesovima, radionicama, druženjem, veseljem i izletima.
Tako smo i mi osmislili dvotjedno dječje ljeto za djecu Librina pod temom : "Podučavajmo don Boscovim srcem", gdje smo djeci kroz šaljive igrokaze prikazali kako trebaju koristiti dobro svoje ruke, usne, uši, srce, noge... sve u cilju osobnog rasta i pokušaja prikazanja postojanja drukčijeg svijeta od onog u kojem žive.
Novaci i lokalni animatori podijelili su se u dvije grupe te su, kroz jutro, jedni radili kod časnih, dok su drugi paralelno radili ispred "Betonske zgrade". Poslijepodne smo svi bili zajedno ispred "Betonske zgrade" gdje smo organizirali animaciju na ulici. Branko je bio u grupi animiranja ispred "Betonske zgrade", dok su David, Danijel i Ivan bili u oratoriju kod časnih.
Jutra su uobičajeno provedena na način da smo se ustajali u 6:30 i u 7:00 upućivali prema časnama... potom sv. misa s jutarnjom molitvom, doručak, pospremanje za ručak i oko 9:00 počelo je s primanjem djece... Do službenog počekta smo s djecom pričali, igrali se ili plesali. Potom se išlo u improvizirano kazalište, prestavljao se igrokaz dana čiji je cilj bio prikazati susret don Bosca s jednim od svojih dječaka i kako je taj dječak naučio dobro koristiti jedan dio tijela... tako smo i mi djecu učili kako dobro koristiti oči, uši, usta, srce, noge... Djeca su bila podijeljena u 8 ekipa te je poslije igrokaza išao rad u grupama kako bi animatori još bolje djeci objasnili zadaću dana.... Posije toga je bio odmor, potom igre i onda razne radionice (izrade narukvica, aviona od papira, origami, žonglerstvo, nogomet, kreiranje malih umjetničkih radova i sl.). Sve bi trajalo do 12:30 kada bi djeca išla kući na ručak. Mi bi se svi skupili oko 13:00 sati i tada bi ručali zajedno s grupom koja je išla ispred "zgrade". Poslijepodnevni predah nije dugo trajao, jer smo samo tada imali mogućnostodganiziranja sutrašnjeg dana zajedno s kratkim trenutkom formacije svih animatora na temu don Bosca.
Oko 16:45 uputili bismo se svi prema "betonskoj zgradi" i tamo radili animaciju djece uz ples, radionice i igru. Sve bi trajalo do 18:30 kada bi završili "radni dan" s molitvom i blagoslovom. Slike same "zgrade" ćete vidjeti u fotogaleriji (na što ćete sigurno obratiti posebnu pažnju), ali interesantno je i vidjeti kako na zgradama ima veliki broj muškaraca koji vas promatraju. Jedni promatraju radi toga da vide što radite i da vas prate, dok velika većina gleda s balkona jer ne smiju sići van s obzirom da se nalaze u kućnom pritvoru... strašno!!!
Srijedu, petak i drugi utorak smo odvojili za odlazak na more, koje je izskivalo veću potrošnju energije, jer smo morali ograničavati kretanje 150 djece u moru kako bi ih mogli imati na oku... tako da od kupanja nismo imali gotovo ništa.
Dječje ljeto nije bilo subotom i nedjeljom te smo te dane koristili za obilazak Catanije i posjet grobu blažene Magdalene Morano, časne sestre kćeri Marije Pomoćnice koja je svojim požrtvovnim radom promijenila sudbine brojnih djevojaka Sicilije. Posjet njenom vječnom počivalištu iskoristili smo za kupanje u moru i rijeci (koja je imala i pustolovni karakter).
Došao je i četvrtak, kao zadnji dan dječjeg ljeta gdje smo organizirali i proslavu i sve je bilo u svečanijem ozračju. Čak su se i roditelji neke djece pridužili te su zajedno s njima, pokušali kroz brojne igre, prikupiti što veći broj bodova. Svima nama animatorima bilo je žao završiti ovo iskustvo, nakon što smo uspjeli izgraditi odnose s djecom, nakon što smo počeli kako-tako kužiti sicilijanski, a tek djeci... Na kraju dječjeg ljeta, uz proglašenje najboljih ekipa, poslali smo s balonima u zrak naše molitve koje smo napisali tokom dječjeg ljeta; svaka ekipa posebno... te smo napravili zajedničku fotografiju.
Iako je četvrtak bio zaključni dan, za onu djecu koja su se dobro ponašala, petak, 18., smo organizirali posjet aqua-parku gdje su djeca uživa u blagodatima bazena i popratnih sadržaja... I za nas je to bio opuštajući dan jer su se djeca ponašala odgovorno te su bili slobodni zabavljati se kako im odgovara...
U međuvremenu, don Rosso, najstariji član naše zajednice (93 godine) je završio u bolnici u teškom stanju te je bio u stanju kome pred samu smrt. Svaki sat smo iščekivali novosti ukoliko bi bilo potrebno prekinuti dječje ljeto i vratiti se u Pinerolo... Kako je bilo planirano tokom povratka posjetiti i novake iz Rima, to smo otkazali da bi se što prije vratili kući. Ne treba napominjati da je svaka zajednička molitva bila upućena za njegovo ozdravljenje, no i liječnici su rekli da je sve gotovo. No, pri odlasku u aqua-park, dobili smo telefonski poziv kako se don Rosso probudio iz kome te kako je počeo jesti, skinut s aparata.... Val oduševljena preplavio je svih nas, upravo radi toga što su vijesti bile negativne i čekali smo najgore, kad ono... počeo se oporavljati. Tako je odlučeno da se vratimo kući kako je bilo planirano te smo uspjeli susresti novake iz Rima u Salernu (koji su također na samom jugu Italije organizirali dječje ljeto) te smo s njima proveli zajedno cijelu nedjelju. Bio je to posljednji naš susret prije zavjeta.
Već sada je post prevelik i teško je sve dojmove napisati... dobar dio toga smo morali i izostavili što ćemo velikoj većini i prepričati kada stignemo. Ali ono što zasigurno ostaje kao činjenica jest da smo djeci uspjeli prenijeti poruku važnosti vrijednosti u životu, poruku da pravila postoje i vrijede, da postoje mladići i muškarci koji nisu nasilni, ne tuku i ne psuju... donijeli smo im mrvicu sunca u njihove teške živote... Žalosno je vidjeti dijete od 10 godina koje je reklo da ima želju postati diler i prepričao nam je sve u detalje kako se obavlja dilerski posao... žalosno je vidjeti djevojke-djevojčice od 14 godina koje su već trudne ili imaju djecu... žalosno je vidjeti da odbačeni od društva i danas žive u "betonskoj zgradi" gdje se dila droga kao da se prodaje voće i gdje fekalije padaju niz javne stepenice, gdje se problem smeća rješava spaljivanjem kada se baci kroz prozor te kad se smeće nakupi... žalosno je što djeca i da hoće ne mogu ići u školu jer moraju ići krasti za stariju bandu...žalosno je što je toj djeci oduzeto pravo na život izvan tog kvarta Librina jer im je oduzeta čak i želja za upoznavanjem onoga što postoji izvan kvarta... žalosno je vidjeti dijete koje si držao u rukama i koje se igralo s tobom, za 5 minuta preprodaje drogu i ulazi u krug mafije.... Ali, ne treba sve niti gledati tragično... cilj koji smo si zadali smo i ostvarili... pokazali smo da postoji i nešto van svijeta droge, van mafije... vjerujemo duboko da će sjeme koje smo posijali i niknuti kad-tad... i da će se lice Librina polako početi mijenjati... A mi ćemo ih pratiti svojom molitvom.
S ovim završava ovo prekratko-predugo prepričavanje iskustva dječjeg ljeta na Siciliji... Treba kazati kako nije sve tako crno, da je Sicilija predivan otok, ima svoja bogatstva, a napose hranu u kojoj smo uživali u svakom trenutku.
Možda će slike više kazati, stoga vam predstavljamo našu fotogaleriju, klikom na >OVDJE<.
Ukoliko vam se rodi kakavo pitanje ili želite nekakovo dodatno pojašnjenje, slobodno napišite komentar ili nam se javite mailom. Veseli vam daljnji provod ljeta.
PS. Što radimo sada, 37 dana prije naših prvih zavjeta, uskoro ćemo napisati. Puno pozdrava šaljemo i našim prednovacima, koji se kao i mi prošle godine, nalaze u Colle don Boscu gdje uče talijanski jezik... Sretno i hrabro naprijed!!!
Post je objavljen 02.08.2008. u 17:12 sati.