Nedavno sam od jedne drage osobe dobila na poklon ovu muziku...
Mogao je učiniti to netko samo meni vrlo blizak, netko tko me poznaje
u dušu, netko tko je znao, izabravši je što će ona probuditi u meni...
Toliko potreban mir, smirenje duše nakon lutanja, duše umorne od stalnih posrtanja, izmorene od preduga plivanja po dalekim oceanima pa ti se čini da svaki put kad se želiš uspeti na neku obalu ona izgleda još strmija i oštrija a ruke i noge izlaze još krvavije od uzaludnih pokušaja i nespretnih nasukavanja.
Utočište...Ili možda bijeg, rekao bi netko...
Ja kažem smirenje...
Poslušajte je...ne znam što bi pisala, nekako sam prazna, samo mi se sluša ova muzika...predivna je...voljela bi znati o čemu pjeva...
Ikue Asazaki
Hvala ti Tanja...i ne slutiš...koliko je tuge i radosti skriveno u ovom velikom srcu...prevelikom...
Ja znam reći: Bolje je roditi se glup nego kao jeb... emotivac i sanjar...
I još uvijek to mislim!!!
Previše je boli, stupanj boli koju osjećamo na emotivnom planu, pokazuje nam koliko smo visoko na ljestvici svijesti. Što smo više na ljestvici osviještenosti to je bol veća i to nisam ja izmislila, nego veliki poznavalac ljudske duše, jedan od meni najdražih pisaca, Dostojevski.
I kako to uvijek biva jedna slika otvara drugu, naletila sam na ove spotove, isto prekrasnih slika i još ljepše muzike. Tko ne želi previše razmišljati neka se samo opusti uz ove nestvarne boje i još nestvarniju muziku, nadam se da će vam goditi...
Post je objavljen 01.08.2008. u 20:01 sati.