Marketing
SELF-INTERVIEW
"Po mome mišljenju, intervju je nova umjetnicka forma. Po mome mišljenju, auto intervju je suština kreativnosti. Postavite si pitanja i pokušavate pronaci odgovore. pisac jednostavno odgovara na niz neizrecenih pitanja.
Kao kad svjedok u sudnici odgovara na pitanja. To je ono cudnovato podrucje gdje tražite i onda izaberete nešto što se dogodilo u prpšlosti, i iskreno se pokušavate sjetiti što se time htjeli postici. To je kljucna metalna vježba. Intervju ce vam cesto pružiti priliku da svoj um sučelite s pitanjima, a po mome mišljenju to je bit umjetnosti. Intervju vam također daje priliku da pokušate ukloniti sve suvišno. . .bez preseravanja. Prehodnici forme intervjua su ispovjedaonica,rasprava i unakrsno ispitivanje. Kad nešto kažete, to više ne možete poreći. Kasno je. To je ustvari egzistencijalistički trenutak. Na neki način zakačen za igru umjetnosti i književnosti; moji su junaci umjetnici i pisci. Uvjek sam htio pisati, i uvjek bih dolazio do toga da neće biti dobro ako na neki način ruka ne uzme olovku i počne se kretati bez moje kontrole. Poput automatskog pisanja. Ali do toga nikad nije došlo.
Napisao sam nekoliko pjesama, naravno. Mislim da sam u petom ili šestom razredu napisao pjesmu naslovljenu "Pony Express". To je prva koju pamtim. Bila je epska pjesma. Ali ipak, nikad je nisam uspio dovršiti. "Konjske duljine" napisao sam u srednjoj školi. U srednjoj školi i na koledžu ispunio sam hrpu bilježnica, a kad sam iz nekog glupavog razloga napustio školu-možda je to bilo pametno-sve sam to bacio. . .Ispisivao sam ih svake večeri. A da ih nisam bacio, možda ne bih ništa orginalno napisao-jer bilo je to uglavnom sakupljanje onog što sam čitao ili čuo, poput citata iz knjiga. Da ih se nisam riješio, mislim da ih se nikad ne bih oslobodio. Slušajte, prava poezija ništa ne govori, to je tek pulsiranje mogućnosti. Otvara sva vrata. Možete proći kroz ona koja vam odgovaraju.
. . . i zbog toga me poezija toliko privlači-jer je vječna. Sve dok bude ljudi, oni će pamtiti riječi i kombinacije riječi. Ništa drugo ne može preživjeti holokaust osim poezije i pjesama. Nitko ne može upamtiti cijeli roman. Nitko ne može opisati film, skulpturu, sliku, ali dok bude ljutskih bića, postojat će pjesme i poezija.
Ako moja poezija želi išta postići, onda je to izbavljanje ljudi od skučenog načina na koji gledaju i osjećaju."
JIm Morrison
Ovo je predgovor knjige "Divljina-izgubljeni spisi".Knjiga je nastala od raznih Jimovih bilježnica, u kojima su se nalazile razne: pjesme, anegdote, skice za kazalište i filmske scenerije,priče, epigrami.
Monoge pjesme su čudne i meni nerazumljive, neke su čak i nedovršene, ali nabavite si je i uživajte jer će vam se sigurno svidjeti određene pjesme kao meni ova:
Ljudi koji isplovljavaju na brodovima
Da pobjegnu od grijeha & močvare gradova
gledaju plancetu večernjih zvijezda
s palube,izvaljeni na leđima
& prelaze ekvador
& izvode rituale da ožive mrtve
opasne inicijacije
Da označe prijelaz na nove razine
Da na rubu egzorcizma osjete
obred zrelosti
Da čekaju, ili potraže muškost
prosvjetljenje u pušci
Da ubiju djetinstvo, nevinost
u tren oka
Post je objavljen 30.07.2008. u 14:05 sati.