Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kolegicamica

Marketing

Boja obzora (VI. dio)

Photobucket

Srce joj je drhtalo kao nikad prije, zamalo je pala saplevši se o vlastite noge žureći pred Thomasa. No u posljednji trenutak sumnja joj nije dala mira, ošinula ju je poput biča i Issa je usporila. Oprezno poput mačke koraknula je na prstima, stisnula haljinu u dlan, gužvajući svilu kao da je iznenada osjetila nož što je nenadano probada s leđa i sitno udahnula štedeći zrak za prizor koji će joj dokazati da je pogriješila. Ali čim je vidjela obris muškarca koji joj se približava, iako mu mrak nije pokazivao lica, znala je da u joj u susret ne dolazi Thomas te je razočaranje pospremila u torbicu, do maramica kojima će kasnije brisati suze iz plačnih očiju, da bi se usredotočila na razloge koji su je doveli ovdje i autora dobivenog pisma.

Nervozni Vidon Incke, premda se pripremio za večeras, znajući da će dobrovoljno biti sudionikom skandala, nije bio siguran na svojim nogama onih par zadnjih koraka koliko je to bila Issa. Razmišljao je o svom bratu i sestri i zadnjoj žlici sirupa za kašalj koji im je dao prije spavanja, o svojoj majci koju više neće vidjeti i na to kako je selidba iz Europe koja je obećavala mnogo prilika novog i boljeg života spala na ovo, da sada za novac ponižava druge i sebe jer nije uspio dovoljno se dobro snaći na tlu sjedinjenih država. Zemlja je bila suha i napukla posljednjih nekoliko koraka, kao da se odvojila od ostatka parka, zelenih površina zdravog mirisa i izgleda jer zna da je pod njegovim stopalima ružna namjera. Ugledao je Issu, prekrasnu pod mjesečinom nasmiješenog mjeseca, skrenuo pogled opčinjen odsjajem plavog kamena za njenim vratom i osjetio intenzivnu bol oko prepona.

Issa nije namjeravala saznati što mu je bilo činiti, iako je u nekoliko verzija shvatila općenitu svrhu njihova sastanka, pa je sve prisutne, kako jadnog i izloženog strahovitoj boli Vidona Ickea, tako i oholu Centel što se s ostatkom društva planirala zgroziti nad čednošću Isse Montreal i iskrenošću njenog karaktera. Čim je Vidon jauknuo grabeći se za ono jedino preostalog ponosa ne pitajući zašto, već misleći kako je ovo Božja kazna koja mu je pravedno pripala, Issa se okretala oko sebe tražeći gnijezdo promatrača. Na Thomasa se odmah prosula ljubomora, osjećaj za koji nije znao do tada, ali penjao mu se uz vrat goreći mu do ušiju i nosnica. Do poljupca nije došlo, a svejedno mu je taj momak i njegovo prisustvo kod hrasta ljubavnika uzrokovalo pomanjkanje daha. Nespretno je reagirao pokazavši svima da je jedini kojemu je stalo do ishoda tog nesporazuma, pa je čak slučajno gurnuo Centelino rame da se probije iza drveća i grana te ostalih znatiželjnika. Potrčala je za njim, kao beskućnica za kavalirom s konzervom graha, ne želeći ga ni trenutka ispustiti iz vida.

Iako je nakon neuspjela plana brzo osmislila ismijati Issu i ne pokazati joj da je promatra ova družina, Thomas je sve pokvario grabeći korak kao sumanut. Nije mario to što je Centel trčkarala za njim, na tren se praveći da hoda kao dama, a zatim brzajući da ne ostane i ne propusti dijalog koji je može koštati veze i ugleda. Kad su se susreli Vidon se već ispričavao, ali Issa ga nije slušala, jedino Centel joj je bila u fokusu pogleda, ali glas je bio taj kojim joj je tečno izgovorila da je promiskuitetnog uma te da su njena naobrazba kao i opća kultura gubitak nade za roditelje koji ulažu u znanja svoga djeteta i žali što nisu svjesni da im je kćer tek bolesna prostakuša. Centel je ostala otvorenih usta, dapače toliko otvorenih da je Thomas u polumraku mjesečine shvatio da do sada nije uočio dva karijesa na njenoj donjoj čeljusti i kako je ovo zapravo grozna prilika za misliti o tome, ali sama mu ih je nametnula.

Lakomo misleći da je Vidon dovoljno priprost i bojažljiv, prisjećajući se kako je šutke ponizno uzimao novčanicu što mu je pružala plativši mu za poljubac usred kojeg je Issa trebala ostati tek oprezna uspomena Thomasovog sjećanja, glumeći kontrolu otresla je Issi kako ne zna o čemu priča i kako je luda. Tim više što je uhvaćena kako se nalazi s bijednikom želeći Thomasa učiniti ljubomornim, optužujući je kako ih je namamila u scenu u kojoj su nedužni svjedoci njene licemjerne izopačene krinke. No odvažnom Vidonu nije pomanjkalo ponosa te joj je u lice istresao cijeli plan priznavši prisutnima kako ga je siromaštvo natjeralo na očajan potez iza kojeg se ne namjerava skrivati te ako mu tko želi izdijeliti svog mišljenja on će otrpjeti bez prigovora. Issa je u prvi mah pomislila kako se zaljubila u krivog čovjeka, ali zatim otresla tu pomisao rekavši naglas kako mu ne zamjera pogledavši čvrsto u Thomasa predajući mu riječ glede Centel i njenih lažnih izjava. I upravo kad je skupio dovoljno argumenata da je ostavi, nakon suzdržanih rečenica i pogleda u kojima joj je nagovijestio da se njihova veza raspada, Centel je pocrvenjela od bijesa i glasno ciknula. Nije joj ostalo dovoljno odvažnosti ni za vrisak, bila je poražena i jedino što je mogla bilo je prepustiti se prirodi unutarnjeg koja ju je dovela do ovog trenutka. Shvativši da je došla do kraja puta bez povratka, zagledala se u jednu točku, praznu spasonosnih misli, punu ljutnje i s nadolazećom kišom zamožaljenja, te odlučila preskočiti suze i moljakanja zgrabivši Issinu kosu i počela je vuči prema jezeru. Sama odluka kao i pokret desili su se toliko brzo da nitko nije mogao povjerovati što je učinila, pa su kratko promatrali kako Issa viče, a Centel proizvodi zastrašujuće zvukove ranjene životinje koja posljednjim uzdasima grebe i razdire svog protivnika znajući da će više nema što izgubiti.

Thomas se naglo trgnuo i potrčao prema njima, a Vidon ga je slijedio te su ih razdvojili, ali ne i ušutkali poplavu uvreda i tvrdnji koje ne priliče dvjema neudanim djevojkama. Prijatelji i znanci bili su šokirani, agresivnost i neprimjerenost Centel McFerry pamtila bi se još dugo na dotičan način da, kad su ih pustili iz stiska oko uskih zategnutih strukova Issa i Centel opet nisu potrčale jedna prema drugoj. Bilo bi dapače i posprdno, i zasluženo, i smiješno, to što je Centel pala u jezero i smočila skupocjenu haljinu iz Pariza. Da je nije uhvatila panika dok su je pokušavali izvući, jer nitko nije znao to što je skrivala od djetinjstva, da se boji vode i ne zna plivati.....

Post je objavljen 30.07.2008. u 00:50 sati.